Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Čilo je jurio putevima uz more, uz kuće, kroz šume, i makadam i asfalt su mu osjetile gume. Rijetko gdje nije bio na lijepom otoku Braču, znali su često voziti ga na samo jednom kotaču. Mladost mu je bila čista avantura, al' sve je svoje otkucaje potrošila njegova ura. Sada u vrtu uz ogradu naslonjen biti mora, napušten bez oproštaja tu ispod starog bora. Obojili ga cijelog u plavo, kao da u nebo se sprema, olabavljen mu lanac, u njemu snage nema… Na koncu dugog putovanja dogorjela mu svijeća, po njemu kao na odru stavili kantice cvijeća. Sa bora mu po blatobranu sad kaplje gusta smola, kotači mu u zemlju već upali do pola. Jedino društvo su mu sada promrzli vrapčići i mace, još čeka samo da sasvim zarđa pa da ga u staro gvožđe bace…