Davim ja tako svojim bolom, svojom egocentricnom perzonom a ne vidim koliko toga imam kvalitetnog u sebi, koliko sam ojacala svih ovih godina satkanih kapljicama i kisom bola…I ne prolazim ja lako u utrci zivota, sa zivotom…Postavlja on meni stupice i enigme, a ja ih razotkrivam, sto umom-sto intuicijom…I pucam ja po njemu nekada vriskom bola, nekada britkom sabljom strpljenja…Duboko razocarana pojmom ljubavi, kako medjuljudske tako i partnerske, koracam ja ponosno u prkos ironiji i nemoci..i ne dam da budem ono sto nisam-slabic i zrtva okolnosti…Ma mogu da me razapinju i kamenuju rijecima i djelima mocnika, oni su samo sahovske figure na neciijoj tabli …Moja dusa nije potkupljiva i mogu da mi nude mora Skandinavije , ja nikada necu biti dio njihove igre u kojoj djavo podrugljivo gleda svojim tamnim, sitnim ocima…U zivotu je bol najcesce saputnik i kako Balasevic to lijepo rece; “Srecu nosi neki postar, jako spor..”. nije sustina mog davljenja pokleknuti nego se boriti i izboriti sa svim sto se servira pred nas, kao- sticajem okolnosti…I cvrsto vjerujem da sve sto prolazimo u zivotu moramo proci kao lekciju u nasem razvoju, posebno mi pjesnici, emotivci…Mi imamo tendenciju pretjerivanja, kako u ljubavi, tako u zivotu…posebno ja. kao strijelac posjedujem neki intenzitet, duboko dozivljavanje svega sto me okruzuje ali i vatru da sve to pretvorim u prah…I da vas vise ne davim, zakljucak donesite sami i budite svoji, ostalo ce doci, kako kazu, “samo po sebi”…Z.
Bice ipak da vas davim
Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote