Bez milosti

Koliko će dana proći prije nego kažeš dosta
dok te vode uspomene nečega što nije bilo
smijat će se bez milosti jedno sutra novog doba
kad probudiš se bez snova boljet će slomljeno krilo

Prisjeti se barem sada da ne vidiš čega nema
suoči se sa tišinom koja drugom poći neće
i pronađi zadnju snagu, onu koja najjača je
što kroz bol se spremna rađa za zagrli nešto veće

Sad bez srama pusti suze jer napokon sebe vidiš
poslije milja i vjekova još ti srce gladno tuče
za onima što su prošli pored tebe ko kraj stijene
gledajuć ti duh razapet da ga žedne vode muče

I dozivaj ime Tame, prokleta je vječno bila
da ju štuješ, da joj prostiš, da te nadi više ne da
jer ćeš hrabro uzeti joj svaki pedalj sa jastuka
suza koje jedina kroz duge noći šutke gleda

Odbaci sa sebe ljuske koje grizu umišljaje
i dobrotom vjernog stvora pogledaj u tužna lica
svojih željnih suputnika kroz dahove što im drhte
pred dubinom tvojeg gnjeva što ga krije ova skica.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting