Ti ostaješ kao dah,
Na koži što drhti,
Ti si prah,
Života i smrti,
Kad lišće proleti,
I sunce se skrije,
Ti sve ćeš podnijeti,
Kao da rastanak nije,
Kad se život zgasi pa za njim kreneš,
I svoj vosak vreli proli,
Ti nikada znaj umrijeti nećeš;
Kad te pjesnik voli.