Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Ja sam konj , hodam po senu
u mojoj stali ima cvece
marljivo ga zalivam da bi procvetao
Dala sam ti ga poklon
Polako u tvojim rukama umirao je
livadski miris preobrazio se u odor pokvarenog povrca
Skratio si mu muke jednim klikom upaljaca
posmatrala sam vatru koja je trajala stavise par sekundi
i tvoje prste koje si vesto pomerao da se slucajno ne opeces
Ustvari nikad nisi ni voleo bele rade
umro je kao i svaki drugi ubrani cvet
samo sto je od mog ostao samo pepeo
Ja sam les , hodam po iglama
u glavi imam vatru koja tinja
marljivo je zalivam da bi procvetala