Jedan val zanjihat može
i najjaču lađu na svijetu tome.
Ali dalje kormilaju hrabro
i moru prkose svome.
A jedna barka od trideset ljeta
puna rupa na obali sniva.
Svezana na obali leži
onako popucala i kriva.
U svitanje dana pred trideset ljeta
pogurana od vjetra zaploviše.
Kanila je plovit daleko, dalje
i od drugih puno više.
S jačima od sebe plovit
je mogla. A ni slutila nije
zašto povlače se druge.
Mislila je trateći dan:
u njoj posebno se nešto krije.
I dan je bivao sve tanji.
A kad se sama našla sred vala
poljuljana od vjetra pučine
Prkositi se moru stala.
I sutradan
pronađe ju neki ribar
na obali otkud i dođe.
I bez da pogled baci na nju
svojim putem prođe.
(13. 5. 2021.)