Balkan

Pa kada ćemo mi kao narod biti kovači svoje sreće?

Kada će vrijeme doći da zlostavljači odu i prestanu nam kovati nesreću.

Naši Preci nisu imali oružanu moć da okrenu Balkan,

U jak kamen koji silno stoji.

Naša djeca stoljećima odlaze u tuđinu, robovati za malu ustedevinu.

Naša povijest je mutno blato, nitko ne zna iskrenu istinu, 

Nikada priliku nismo dobili:

Da razmišljamo sami za sebe.

Uvijek ‘Neki Vrag’ dodje i stavi nas u razne lance

Pretvori nas u non- emocionalne – fizičke mrtvace.

Popije Naše misli

Pojede Našu slobodu

Uvali nestvarnu iluziju u ljudsku mentalnu energiju.

Non-Stop u patnji sa osmijehom na licu!

Naša patnja duboko zakopana u kolektivnoj podsvijesti.

Normalizirana. Koliko tisućljeća treba proći?

Titova generacija imala je barem malo moći:

nije dozvolila velike vanjske pomoći!

Vječni robovi koji mole Boga

za Bolji Život (mi hoćemo više, hoćemo sve pa kako bude)

Stavljeni u prokleti financijski pakao:

doživotni dugovi zbog zemljopisne mape

Zauvijek zapečaćen u zamrznutoj zoni!

Balkan živi na siromašnoj zemlji.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting