Zal Kopp, Author at Poezija.Online

Jedno obećanje, jedna molitva jedne noći i dodirnuo sam nebeske bisere tvoga tijela. Ali zar je uopće potrebno spominjati hrabrost!? Buduća se svjetlost kao voda ljeskala u meni, i poput lahora sam putovao preko tvojih usana, a ploveći tobom sve se otvaralo poda mnom, u tvom mirisnom tijelu bio sam bliže svemu. Ispunjen toplom bjelinom blistave utrobe, posebno pamtim kako sam od snova rastao dok si mi u nedjelju slijetala grudima na obraze. I mogao bih redati zvijezde koje tad upoznah, mogao bih iz tvojih prepona poslagati iskre, ali snažno nastavljam rukama rubom tvoga bića i &scaron;ećući po mekoći &scaron;to treperi mojim prstima, &scaron;irim tako uzdahe kroz obilje ustreptale čežnje. Pjena tvog obrisa jo&scaron; je u meni i nebeski buja, pa se jedva suzdržavam u prostranstvu dodira, koristim noć provedenu s tobom kao postelju a tvoja znatiželja u mojoj sve jače podrhtava i naručje na&scaron;e postaje dom ljubavnih zagrljaja. Jedno obećanje, jedna molitva jedne noći, dovoljni protiv svih probdjevenih iluzija sna. Različito usamljeni hodamo plavim jutrima i s ostalima ne hvatamo tanke sjene istine, već od tvojih očiju do mog pogleda ležimo, a jesen spaja na&scaron;e daleke poljupce u cvijeće, i hoće zaživjeti isti zrak ispod na&scaron;ih vjeđa, ali prvo moramo srcem neba tiho zadrhtati i zajednički se otisnuti kroz usjeke horizonta, tek toliko da s pticama uspavamo daljinu oblaka.

P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Poezija.Online

Autor: Zal Kopp

Blagostanje vreline

Jedno obećanje, jedna molitva