Pismo njoj

Znas da neki smatraju zvijezde bozanstvima? Pitam se sto bi mislili za tebe kada bi te vidjeli? Ja samtram da si ti boznastvo, da nisi uopce dio ovog svemira, da si tu dosla, slucajno! Tek tako si se spustila, nekako i negdje, prilagodila si se ljudima, krila si odbacila i sada lutas po zemlji trazeci nesto! Slucajno si naisla na isto mjesto gdje sam ja lutala, trazeci nesto posebno zbog ceka bih se ja osjetila posebnom, nasla sam tebe! Dijamant u sred pustinje, to si ti! Sjajis sa svih strana,…

Prozor

Gledam, opet trazim! nesto… negdje… Kroz prozor, nju! Nema nista, opet! Otisla je, ona koja me gledala sa osmjehom, koja je pricala sa mnom kroz noci, ne mogu ju pronaci! Nista ne vidim! Ciji je ovo prozor kroz koji gledam, cije su ovo oci? Reci cu cu strancu zdravo kada je vidim u njegovim ocima, nasmijat cu mu se kada cujem njen korak medu prolaznicima, okrenut cu se za nekom koju dozivaju njenim imenom i moje srce ce se opet slomiti! Sjedit cu tiho pored njenih prijatelja i cekati da…

Misao

Hodam! Stajem! Gledam oko sebe! Hodam! Stajem! Gledam oko sebe i ne vidim nista! Postoji misao u mojoj glavi, teska je… Vuce me dolje, cesto i tjera da placem! Tjera me na koljena, zaustavlja me! Krvarim! Iznutra! Posotji misao u mojoj glavi koja se javi kada krv nestane, laka je… Dize me, cesto i tjera da se smijem! Tjera me na noge, ubrzava me! TO nisi ti! Nije ona! TO je samo misao, prazna… koja se javi u glavi, cesto! Hodam! Stajem! Padam! Dizem se! TO je misao, sto bih…

Daljina II

Oko mene sve je mrtvo, duse su napustile predmete. Jecaj nepokretnih predmeta, koji zude za nogama, se utisao. Sve je mrtvo… Sjedim na krevetu, gdje me tvoje tijelo grijalo, osluskujem zvukove tvojih dalekih koraka. Ides kroz sate dok ja razmisljam o tvojoj ljepoti. Oni oko mene stoje, nepomicno me gledaju… Muzika se stisala, rijeka ne tece. Osluskujem zvuk tvojih dalekih koraka, blizis mi se. Dodji, ozivi svijet oko mene i udahni duse predmetima.

Daljina III

Pit cu sa satima usamljenosti do zore… Sunce cunce ce me podsjetiti da su oni i dalje tu. Pricat cu sa satima usamljenosti o curi koja uzela mi je srce. Tiho cu im saputati o njenoj ljepoti, kosi koju sklonja s cela i prstima u kojima drzi olovku. Nasmjesit ce mi se sat i pitati za vrijeme. Reci cu mu da vrijeme pored nje ne postoji, zaustavi ga poljupcima. Pricat cu mu o njenom misisu koji mi hrani zile, njenom dahu koji me probada poput igala. Reci cu mu o…

Daljina

Vidim tvoj lik ispred sebe, nasmijesen. Pruzila bih ruku, da dotaknem meko lice ti, ali znam da nestat ces i shvatit cu da se stvarnost poigrava umom koji je gladan tvoje blizine. Ne radim nista, samo gledam. Pustim da sati produ i moj um da halucinira o tebi. Tada zaspem. Ujutro se probudim, tvoj lik me nasmjesen gleda. Samo lezim, ne radim nista. Pustim stvarnost da me ucini ludom, tada mi bar da tebe i moj um, zajedno s mislima o tebi,  miruje.

Reci da je uredu…

Je li uredu ako sam slaba, lomljiva poput suhe grancice, da te zovem u pomoc, da prema tebi uputim pogled kao bolesnik na samrti i tažim utjehu? Molim te reci mi da je u redu… Je li uredu da od tebe tražem opraštaj za grijehe ucinjene pod djelovanjem zamagljenog uma, da tražim da sakriješ tragove zle prošlosti na mome tijelu? Molim te reci da je u redu… Je li uredu da pokušavam pored tebe u sebi pronaci nešto vrijedno što bi te zadržalo dalje pored mene, da se osjecam ukradenom…

Rastanak, početak

Na sred puta si me ostavila, otisla dalje ili se vratila na pocetak, ali ja sam i dalje tamo… Bas na istom mjestu, sa onom istom suzom, gledajuci kako odlazis od mene i govoris mi da ce biti u redu! Tvoj glas je moja smrt u u teskoj glavi, korak tvoj je moja smrt u ocima ispunjenim strahom… Vec sam za tobom viknula, oko mene zatresla se zemlja… Zasto me nisi cula? Ne ostavljaj me ovdje, na sred ceste slomljene koja vodi u zaborav, nisam spremna pustti te! Ne ostavljaj…

Više se ne pjeva o meni

pjevaci su veceras prestali pjevati o meni, ulice kojima setam su tihe i moji koraci za mnom ostavljaju proslost, ona me prati kao sjena, nije sahranjena, a ja sam davno plakala za njom… te noci pitce su odnijele tamnu dusu u svijetove zla, otrov je prolazio kroz vene unistavajuci svjetlost zivota… tada su se glasno lomili zvukovi poraza od moju tesku glavu, netko je na meni ostavio trag da je bio tu, ali nikog nisam pronasla! vise se ne pjeva o meni… u mraku, u malenoj ulicici, su me pronasle…

Varalica i lažljivica

Vjerovala sam u moc riječi koje u mom uhu izazivaju nemir, u glavi buku strasti, a u umu pomračenje. Vjerovala sam u pogled tamnih očiju koji na meni ostavlja trag kao stopa u snijegu. Vjerovala sam u dodir njen, mekan poput svile, koji na meni se nastanio i ne želi nestati. ali sad… Sad, ne! Ne više i ne njoj! Njen glas je laž koji mi razara uho i u njemu nekad davno naseljene misli o boljem sutra… buka se stišala u glavi poput umornih ptica iznad mora koje pokušavaju…

Moja Laura

Jos jučer sam bila izgubljena u stazama nepoznatog života, moj pogled nije dopirao dalje od onog sto postoji, dodir nije osjećao ono sto nije moguće osjetiti pod prstima i stisnuti u dlanu toliko jako da čujes kako život napušta tu stvar u tvojoj ruci… A gdje sam sad? Prepoznajem li sad život na cestama svojih snova koji me vode u dubinu njenog dodira, oh, je li njezin glas poput violine pustio zvuk sreće koji se pokušava naseliti u područje tihog svijeta, dignuti novi grad u praznoj glavi i sagraditi ulice…