Ljeto, jesen, zima,…proljeće!

Započinjem priču na našu temu (temu nas),a  ti se kao i obično ne uključuješ Furaš svoju priču i svoj film koji, ako je ikada imao, ima sve manje veze samnom Mislim, i to je uredu Gledamo istu rijeku, isti most, ista tvornička postrojenja kroz godišnja doba Samo se sada, dok je oko nas sve prekriveno bojom novog početka, bijelo, pitam, jesmo li uopće ikada gledali isto Ljeto, jesen, zima,… Sve sam sigurniji da nismo Ali, i to je u redu Ne toliko u redu, koliko razumljivo ipak s obzirom na vrijeme…

Sorrow found me (I used to care)

I don’t care anymore At least not as much as i did before I used to care too much. Too fucking much. That was my problem Now my consciousness is free, and my undersense is subfree Like a nut shell i’m drifting around, from here to there, from one side to another on this restless sea (and meadow) of  life. Sorrow found me. She usually does. But i don’t care anymore. At least not as much as i did before

Korak bliže. Dalje. Ne znam…

Svakim korakom bliže sam tebi. Ili dalje? Ne znam. Svakim udahom dalje sam od tebe. Ili bliže? Ne znam. Svaka misao o tebi vremenski je stroj što me vraća u prošlost. Lijepo je sresti te, makar i tamo. Ali danas ne čeka. Danas je sutra jučer. Jučer je još jedan korak dalje. Ili bliže? Ne znam…

Ljeto iza nas

Ljeto je iza nas Iza tebe i mene Ti, rijeka i ja Volim našu rijeku, naše ljeto Kapi vode na tvom tijelu Kapi žudnje u meni Svako zrno pijeska u tvojoj kosi, u tvojim ustima Volim našu rijeku, naše ljeto Ležali smo na obalama Ispod velikog toplog sunca Bio sam radostan Volim našu rijeku, naše ljeto, Ljeto iza nas

Opet

Tonem. O ne, opet. Sunce sja, a ja tonem. Opet. Do kada. Koliko. Opet. Ravnodušan sam. Prepuštanje je moj način. Opet. Pokušavam. Ne ide. Topli mulj. Opet. Slatki topli mulj. Ulazi mi u usta. Opet. Ne razmišljam. Nema me. Opet.