N e u s p j e l i z a b o r a v

Sa obale rijeku pospano gledam, duboko udzisem ali se nedam. Tuga mi razara ranjeno srce, kao rijecno korito  bujice. Praznina srcem mojim vlada, kao i rijekom duboka voda. U tisini cujem talasa glas, pitaju se zasto nema nas. Zasto na obali dugo nas nema, zagrljeni nekad rukama objema. Odgovore ne stigoh reci, shvatila rijeka i nastavi teci. Zna i rijeka sta je sa nama, da si me voleo nebi bila sama. Volela sam i tebe nekada, samo rijeku volet cu od sada…