Sanjao sam sinoć da letim

Sanjao sam sinoć da letim poput ptice, visoko nad gradom ovim. Razmišljah dugo gdje da sletim, a onda se zaustavih pod prozorom tvojim. Htjedoh pokucati, al’ primjetih da spavaš. Pomislih u sebi: Zašto da se budiš? I zapitah se koga li to sanjaš… Čije li usne u snovima ljubiš… Okrenuo sam se onda i poletio u noć. Pobojah se da me jutro pod prozorom tvojim ne nađe. Obećah sebi da opet ću ti doć čim sunce opet iza brda zađe

Pjesma o nama

Kažeš da si umorna od svega. Samo još jedan u nizu klišeja, a još mi nije jasno zbog čega sam postao jedan od tvojih trofeja. Trudila si se da me zabaviš. Znao sam da je to još jedan jeftini fol kojim si htjela da me zabaviš, a na kraju sam ipak ja ispao vol. Ljubav je priča za jadnu sirotinju. Patetični pokušaj iluzije sreće. Samo jedan od načina da pokrijemo golotinju, al’ duša gola zauvijek ostat će. I tako stojimo goli i sami, bez ijedne riječi okrećemo si leđa, a…

Stotine ljudi, bez imena, bez lica

Stotine ljudi, bez imena, bez lica hodaju bez glasa otokom što tone, a svjesni nisu svoga postojanja. Kako onda da se za njega bore? Živi kipovi sputani slobodom u blaženstvu neznanja idolima se klanjaju, a sve pravedne napune olovom čim se netko sjeti da im više ne trebaju. Kristalne kugle ljudskih duša padaju u ponor i gube se u mraku dok im vlasnici preživljavaju između suša i poput pare nestaju u zraku. A moja duša visi na niti vječno raspeta između pakla i raja dok se pita ima li smisla…