prediftarska šetnja

Bio sam tako miran razložno tih i pribran da sam izbrojao korake duž naše ulicečetiri stotine i još pedeset šest koraka onako ko mi kad šećemo na tihoj riječi zastajući na nježnom drhtaju požurivši da hitroća sakrije crvenilo obraza Dok uz ramazan kroz dovu sjaj sunca na zapadu ispraćam čekajuć iftar sjetim se tvojih obraza tvojih očiju i svog u njima odraza Voljeli smo istu Rijeku i ja se uvijek bojao gledajući dole na Jadranu kako nestaje u moru gubeći svoju slatkoću Krošnje bagrema u izgubljenoj trci visine s vrhom…

da znaš

Nijedno sivilo oči tvoje i pogled iz njih što bije zatamnit ne može Ni to što sapi su mi uzjahale godine kosti zime prehladne kolanom nemoći priteglejoš srsi kičmu bodu kad misli k tebi odu kao na vodu žedna usta da bol napiju.

ustani

Ustani Sada ustani na noge svoje ustanivodim te na polje gdje leptiri ne znaju za naš svijet gdje bez krila se leti samo treba da se nasmiješ gdje jučer u travi čeka da ga dohvatiš umiješ počešljaš prema danas nagizdaš i sutra ko čahura žira s grane hrasta visiUstani Sada ustani na noge svoje ustani i ruku desnu ispruži u prste mi prste upleti ko pletenica na vratu čilne djevojke da poskočimo u grivi  mlada kulaša što galopom daljine krati da vjetar naš zajašemo Ustani skini bole i nedaće tužne…

ljubav

Ti ćutiš ljubav u njedrima duše tvoj duh se igra leptira skrivača našla si vjetar što zna da puše u tanke niti tvoga maslačka U ulištu snova roje se boje mirisom vječno ocvalog maka puštaš osmjeh na obraze svoje dok s njih radost kaplje ko sadaka I vidiš zvijezde ko sjemenke da su ljubavi kojom zasijan je svemir i slutiš i ćutiš u istom času kako se stapaju tvoj mir i nemir Beskraj se cijeli smješta u kutak što neko davno srcem ga nazva dah vječnosti staje u trenutak što…

nebo, rijeka i uzdasi

Raspučila zemlja da ko vena joj poteče voda njedrima hladna i modra kroz krš hercegovački Da nebo se ogleda da pogled zastane i uzdah ka drugoj strani se uputi Hržu konji stoljetni po stazama zaraslim Kome su preci pute gazali Kome su znake vječne kazali i ovaj grumen zemlje na plećima rijeke kome su ostavili???

ako ti znači

Tražio sam razlog da se spriječim Očima ljubavi te gledati Za realnost ga nađoh ali k’o nadu, k’o osmjeh Mogućnosti ostvarenja  sreće K’o nešto  lijepo i pristalo Nikada. Ti baštiniš prirodu U njoj si kapljica rose što milost i život znači blaga, tiha k’o život na usnama žeđi k’o pogled na zjenici ugasloj. Ako ti znači da te neko poštuje- Poštujem te Ako ti znači da te neko shvata Shvatam te Ako ti znači da te neko prihvata Prihvatam te Ako ti znači da ti se neko povjeri Povjeravam se…