Poezija.Online

Tko da ga utiša i spriječi, tko da mu zaustavi glas?I pobrka partiture gromova,ukrade simfoniju vijekova?Maesrtru nebeskih korjenas duhom putopisnog letača,tko da mu snagu nadjača?U oklopu konjanika osvajača,u njemu su vrisak i tišina!On ne okoliša, ne traži zaklona spasbrodolomi i potopljene lađeukopaju kosti njemu u čast,osebujna pleća ponizno će savital’ sol na rep mu nećeš stavit,ni […]

Što li je dar bez vrlina?Besmisao riječi gorkog vina,tek’ namet za gladne duše,naplata u kaljuži kojoj služe,ptice pjevice od njih bježeniske grane zemlji teže –Let u visine u rasponu je krilatad se nebo prostre kao svila! TvT

Grude leda po zemaljskoj duši,pljusak suza ovog mučnog svijeta,oblak saharski stišće nas i guši,kule od pijeska vjetar lako sruši. Zašto smo vremenu na zub stali?pod teretom rođenja teškim pali,čovjek ne zna tko mu ležaj pravi,nejak dođe, a starost ga smlavi. Tko će sebe pokorti moćnog?spustit glavu pred ćudi svojom;ozari se život s radošću kojom,pogledaš li […]

Zamisli sudbino oblak bijelisklupčan u nebeskom krilu i sunce kako jedan dan cijeli lepršava krila satkalo u svilu Zamisli sudbino suton zlatnigdje korak nogom neće statitek ogled pogleda u istoj ravnibijelo će stado na livadi pasti Zamisli sudbino paletu bojeniti platna svjetlost što rojeiskre dvije u trenu se spoje i ožive iz pogleda slike tvoje TvT

Onaj tko je rastao uz titraj svijećeiz neba skirvečki plamen tuge vučeuspomene čuva molitva od jučerprolome se suze grudi kad se skuče Da je birat vrijeme, damar srca trepćetu gdje djete bijah prag i duša prijeđekad sudbina šuti, tišina Bogu šapćehrabrost ima snage izvor svoj da nađe Sjetan odraz lica bistra voda mreškacvjetne livade i […]

Tko želi ljubav danask’o riba na suhom je,škrgama diše i pišeI nije ni sretan višeta, mrijeti se mora,ali i mrijestiti takođerjer kad dođe sutravelika riba proguta malupoput uma koji pokušaući u tuđu glavu pa mudro“plemenito” riječi bira,al’ treba znati, uređenostkozmološku, prirodnih zakona!Čovjek se nada, pa se odBoga skrada, na zemljiu kamenu stoji zapis, trebauporište naći […]

Još glasom živog ehapomičeš stijenu sa grudi,da progovoriš jednu riječna usnama šapat bi stao  vjetar pjesmaricu prolistaostihove iz mramora izrezao,tuga ukrade note smijeha pogled poleti ka nebu i žudi iz oblaka trepće zraka plahasvjetlost zavitla šaku praha,zapitam tišinu čuje li jekušto odzvanja u duši vječnoj… TvT

Ništa u vremenu ne traje vječno..ni mladost, niti radostni tuga, niti sreća..U vremenu ništa nije isto, niti se vraća… Da je stati i zaplakatida je tišinu otjeratikućna vrata zakovatii ostaviti da se rušicvijeće uvene i osušigluhom satu bat ukrastii ime Božje spominjati…Tko nas tješi jad kad gušii oblak munja naroguši,grom visoka stabla ruši svako djelo je na kušnjičistog […]

Tko to sa zrikavcima sklada kratka je vruća ljetna balada udara fjaka iz smreke i boranauljeni štimung mirnog mora Uskladili cvrčci zvečke po tonuod ludog ritma i sunce klonuna vrh stjene stoji, k’o na tronuučtivo žmiga, blješti po bontonu  Lahor se spleo o praznu mrežudiše na škrge, zaleg’o na plažubura se šulja, al’ dobro se slažuokrenula kožu […]

Ne pamtim više kako se smiješ, kako govoriš, šutnja ubrzano diše,ne traže usne riječine taže žeđ niti gladmisli zalutale u sumrakvarljiva je slika koju sanjaš mjesec mlad i obasjan gradsrce bolje vidi kad je mrakglava treba svježi zrakujednačen korak i šapat tišine otisne se oblak u visine lomljiv za tren se rasplinetu gdje su otisci našeg dahaduša se svjetlosti dotakne…  […]

Premalo je azura okoštalogu sedefu dremljivog i čistogposloženog u lepezu krhkostiudahnutog u slatku i slanu nimfu golo je tijelo rođeno za kadifu,čedne družice zemaljske plodnosti,eho svjetlosti i beskraj premostimrak vodi uspavane u čorsokakcrni mag ne pronalazi staze trag sudbina zvježđa dlanu se ne okrećekolobar oaze pustinjakov mir srećenekima se oko glave svijet okreće neki ukopani stoje u podnožju […]

Digni se sestro na višenije do sitnih mrvica kruhaniti stoke sitnoga zubadođe svatko do ivice il ruba Teško je biti druga trubaza vrijeme treba imat sluhaa prije svega svjetlost duhaznamo na šta sleće muha  U bezbožničkom kazanu se kuhakopa se po stranici FaceBook – adva lica se smješe iza mojih tišinaneće im otići predaleko taština  […]

trenutak zemljom tutnjitišina priča u svojoj ljutnjisan odsanjale su ruke dvijesretne su bile nekad prije pučina pozdravi dva brodabrzo se skuži jeftina robana niskoj obali uvijek je skliskoniša, baš ništa, nemaju  blisko vuče se zemljom teški kofer bolje kad tepih mlati klopfermanje je prašine oko glavenisu to zvijezde pod nebom slave  nameće čvor s nameta devet noge […]

Maska pala je u blato, a bila je iskovano zlatona nakovnju nadanja. Uoga urasla u lica, (pozornica nije ulica.) Jedan dan teatra, u kostimu lude, klauna il’ pajaca, bijela od gipsa i kreča,( kruta maska.) Nije lako odglumiti ludi, da ludi, ni dami da bludi, u arhetipu iza paravana ostaju tamne siluete nesavršenog dana, – […]

Mirno more, nema vjetragore suncem sive stjenezapetljo se dah u zamkuzlatna žega žmiga zraku mreškaju se nebom valisvod zvonom kale slavipotpaljublje plimu plavičas je gore, il’ oči magli  Je li otkrio cvijetak goliu škrapama punih soli ili tužan svijetom plovi pustih mreža ribe lovi TVT

Vežući dva krajau Gordijev čvorizmeđu noći i svitanjaljubio je njene usnenijansama sutonatočio vino iz bokalaslikao po putenoj kožinanosio plavkastu sjenulinijom bijelih gruditopio kapi svjetlostipo obnaženom tijelu;njeni bokovi ljuljali su valoveploveći prema pučiniraspuknuti grozdovikrali su pogled trenutkažareći misli k’o meduza Stežući vesla isplovioje zorom s plamtećimsrcem, skupljajući topleboje izlazećeg sunca… TvT

Nisu druže sve ruže zgoditakopali, kristali ni kamenje sa cestesvrab se pojavi poslije žestedamar lupa u kolu se krećemetafore napunile mreže i vreće  Odapinju se misli ispod razine tezge što bi ovaj pusti svijet izgubio kad ne bi poklopac dao svakom loncui na koncu, puno lupanja malo za reći –tko bi znao što će biti, pravo je […]

Biti u šaržerskom okviru slobodetek da strpa i ispali metke u metežena je, rekli bi, trabunja, nek’ pleteskrušena pokornost odgaja djete  mijenja se svijet, a isto vrijemekrivo je za ljudske mane i problemezlatna sredina nije pronašla alatevirtualanost života internetom prate dobrobit čovječnosti kasno shvatedvije se struje vjekovima blate jedni bi staro i naopačke da vratea drugi […]

Od sutra Ne bih ni rekla, ni kazala, ni divanila da nije nakovnja koji tupi glas i razbija tišinu plavu!Srce se odmori od pisanja, uz šetnju i vijugavu Savu, ohladit treba uzavrelu glavu, od silnognaleta plavetnila i gorko slatkih slova do bola… TvT

Nije život knjiga isklesana u kamenu, Kamena knjiga je živa Riječ za dobrobit čovjeka, a svaki dan se krši  iznova, i iznova, stvaranje je Božje djelo i ako ga oponašaš u ljudskom obličju, budi imitator vrijedan i dostojan njegove riječi, svaki čovjek ima svoj otisak, poseban neponovljiv i unikatan, samo je jedan original svega, duše, srca, prsta, stopala, […]

Vele da će bit, a možda nećečudo soli posijaše riječi, a nećekoza planinska daleko, stijenesu okolo, malo zableji zamirišibožje smilje, a njena vrižgavostpovere se čudom kose planine Eto ti, Vele bit će, a možda i nećeda su riječi od pametnijeg slovaslušala bi ona, ovako ludog ostviza barana, nek ‘ priplod bude jakta, silna je ta […]

Zakrilio oblak sunce, a pogled  kruži okolo naokolo. Vrzmaju se stada planinska,preskaču ovčice usjeke i potoke gorice, mirišu na smolu i zelene igličaste borove.Kod hajdučkog kamena u čuturu natoči izvorsku hladnu vodu: “Tko je okusi svaka mu riječ na mjesto doskoči”! Izabere junak daljinu i zapis spremi u oči hajdučke slikom izoštrenog blaženog savršenstva, mreška se zrak, […]

Iskrice frcaju, Prometej nosi vatru orao ne voli galamu niti glasnu svrakuo politici i lakim zakulisnim damamai životnim dramama se ne raspravljagumica i lomača pod istii nazivnik pišesloži se Rubikova kocka po boji u mozgupercepciju čula zakon svede na poluguprincip ruši nevidljivi svemirski mogul TvT

Ti bi da ti srce lupa,rasule se riječi mile –krošnji  priđe tiha klupaoči zjenu podojile. Med i mlijeko sa usana,u kazaljci starog sataprede pređu kraj gajtana,pored praga kućnih vrata. Zanjihano zlatno klatno,probudilo sunce jarko-rasula se sol na platno,nebo kišom otežano! TvT

Ni groš niti bobza mrzilice injene puca korjenje u korjenu od zime Ne gledaj tamogdje ti mjesto nijeni groša niti bobani crno ispod nokta Zlo mržnje u laži se krije!

E.O.Bješe vrtlog zimskoga opalacrno nebo k’o najcrnja vranacrta tanka preko snježnog valabijeli prorez uzduž pera repaputovalo se uzduž pustih stepajunak bješe jadikovke pis’osvojoj dragoj dok je muku stiskozadocnilo bilo jadu da se preda,ruka drhti u času smrtnoga sudaljubit htjede al’ pusta sudba nećemisao k’o vrana na leđa mu slijećekljuca za vrat sunovratiti ga hoće,htjede orla […]

Ah, ta retorika, sklupčala se kao mače,čovjek koji nema srca pusti ga da glasnoplače, rukopisom (ti poen) kucaju seista slova onda mudrost baš zazovenesigurnost (čijeg) roda, ti se zlatonedaj omest, istina će sve to pomest’Nije važno koji dan, sve bilježi kalendar! Isprat mozak nije lako, sa ispranim piše svatko! TvT