Pismo prijatelju
Ponekad , ali samo ponekad prijatelju moj, čini mi se da je moj život nešto što je beznačajno, i pomalo liči na jeftini kič. Sanjam mora i oluje, a život mi šalje ravnice i plodne ....
Ponekad , ali samo ponekad prijatelju moj, čini mi se da je moj život nešto što je beznačajno, i pomalo liči na jeftini kič. Sanjam mora i oluje, a život mi šalje ravnice i plodne ....
Nisam napisala pesmu o tebi, niti sam pozelela da to uradim, znam nemoguce je opisati recima. Nisam se ni trudila, jer reci ne mogu opisati , niti docarati osecaje koje imam. Nisam pokusala... Nisam ti ....
Dvorska luda,koja pleše na kiši malo zrno peska u gomili istog, olovo u gomili plementih metala, klovan, blesa, neko ko nema ništa sem školjke biser crni u moru belih, semafor koji treperi žuto, pustinja u ....
Dete..smeju ti se tamne oči. U njima je sav nemir ovog sveta, prkosi ljudima, u njihovoj gluposti. Dete..ne pokusavaj da zaboravis-nije moguce. Neke stvari,kao ja na primer, nezaboravne su .
Mnogo nas je, nas ,lažnih ljudi sa lažnim osmesima, i još lažnijim životima. Srećemno se u gomili, uljudno se smeškamo jedni drugima, i retko kad se pogledamo u oči. Sve nas je više,moram da primetim. ....
Biću sve sto želis, nije uopšte problem, samo reci. Zatraži! Ja ne čitam tudje misli. Nemam čarobnu kuglu,i ne gledam u pasulj. Kaži! Reči valjda ne bole i ne koštaju mnogo? Ponekad se posluži njima ....
Da mogu isčupala bih svoje srce i dala svinjama da ga pojedu. Kažu da svinje ne biraju baš mnogo,ali sumnjam da bi htele da konzumiraju moje srce.. Prepuno je ožiljaka i gluposti. Ko bi hteo ....
Bio je to savršeni tenutak, nesavršenog života. Septembarsko veče vrelo, sa skoro opipljivim eliktricitetom. Varničilo je iz tvojih očiju, i paralisalo moje srce. Bila sam nema. Reči su zastale negde duboko u utrobi, i To ....
Dok posmatram tvoje oči dušo, nežne, nebo plave boje, podsecas me na plavu pticu. Nežan i mio sa osemhom deteta, iako si već odrastao mili! Kao da vidim sebe u tebi,kad god te pogledam, iako ....
Osećam u vazduhu miris noći. Miriše na osušenu travu,i očaj. Vreme je da te pustim,i da se oprostim od tebe, osećam i znam. Nešto što me guši i ne da mi da dišem, je očaj ....
Kažu: "Nema tu rime! Kakva ti je to pesma?!" Kažu : "Dosadno ti,pa klepaš stihove,bezveze! " Kažu : "Previše je tužno,i depresivno..." A ja ne marim za to. Prosto se nasmejem,da im pokažem da sam ....
Volela bih da te nikad nisam srela. Ovako sebe mučim svakodnevno raznim pitalicama, na koje nemam nikakav odgovor. Volela bih da zaboravim tu noć i taj poljubac, kojeg ću se verovatno sećati i na samrtnom ....
U svitanje zlati se dan koji se radja. Nova nada se sa jutrom budi, i život je ponovo nov i vreo, kao dan koji donosi sunce i žegu. Skidaš sa sebe odeću,da upiješ tu vrelinu ....
Nesrećni se bez reči prepoznaju. Po izrazu lica, i maski tužnog klovna,kojeg niko ne voli. Po pogledu u kome sija iskra koja se polako gasi, i nemiru koji je postao sećanje. Po snovima koji su ....
Nikad ne odrasti,budi to što jesi. Dete,večito i nemirno koje nevolju izaziva. Budi to što jesi, po cenu da ostaneš sam. Jer biti sa nekim, a ne biti to što jesi, obicna je gluma koja ....