Pali

Nebo je gledalo onoga što se poput ptice na tlo srušio slomio krila i kljunom uzaludno pokušao ustati. Kanđicama kopkao po zemlji treperio očima punim nade treperio ka ostalim pticama treperio uzalud nevidljiv nebitam slomljen i ostavljen otvara kljun doziva voljene majku oca braću sestre ikoga… …nikoga. Krila trepere ranjeni letač ne odustaje pokušava otjerati crnu vranu što čeka konačan ishod patnje pokušava… …odustaje. Prolomio se krik kljun široko otvoren kanđice čvrsto zgrčene svi se okreču trepere očima prestravljenim očima, krik počinje jenjavati kanđice opuštati krila nepomična kljun zatvoren kapci…

Jednostavno

I pjesnik je kupio ružu naslonio je sebi na čelo ako me ne voliš gledati onda gledaj u latice koje tvoju sramotu od ljudi skrivaju. Pa je napisao pjesmu tebi posvećenu o tebi ispjevanu ka tebi usmjerenu od tebe omraženu. Pa te pogledao u oči pa se nasmijao pokušao te zagrliti bivao otjeran vukovima sa tvojih neodgojenih dlanova. Pjesnik se rastužio spustio pogled ka izobličenom podu nasmijao se nikome ispod sebe i rekao:”Ja voljeti znam ali voljen biti ne znam”. Otišao je u mrak praćen usamljenim psom i žutom kuglom…

Ima te

Ima te na mojoj kosi da lepršaš na vjetru dok na obali stojim. Ima te na mojim leđima da ispravljaš vlati trave po kojima gazim. Ima te na mojim stopalima da mi korake laksim činiš kada po trnju hodam. Ima te u mojim očima da te gledam u svemu što ispred mene stoji. Ima te u mome srcu da ga napominješ za koga ono kuca. Ima te u mojim plućima da te dišem kroz smog kao planinski dašak. Ima te na mojim dlanovima da me jutrom umivaš kristalno čistom vodom.…

Zemlja

Rijetki su znali koliko je ova ilovača utisnuta u moju kožu prvo kao naporni svrbež zatim kao ugodna toplina ona moje noge na sebi drži niti je boli niti se ljuti na mene. Kome sada da se pravdam? Razočarenja i poniženja ne drže vodu kada me ona suznim očima pogleda granama obgrli na njedra svojih planina privije. Kao majka otac, brat i sestra zajedno ona koja ne dopušta rijekama da zapljanje teku. Zemlja koju domom svojim zovem crna kakva zna biti tužna kakva može postati jedina me ovako voljeti može.

Krvariti emociju

Magla na usnama riječi koje sa njih silaze nedovoljno jasne prompinju se na prste ali nečujne ostaju. Prekrivena velom sjete dodiruje moje srce ono zatreperi pa se umiri jer je dodir prepoznalo dodir bližnjega, nasmijanoga. Sretno da bude kada obgrli rukama konture na mom vratu zalijepi jezik na moj poliže moje lice ljubavlju prespava život sa mnom. Rekli su da se to zove sreća ja je na papir pokušao staviti ali magla sa usana nikako da ode tišina zvjera po sobi dok na papir krvarim emociju.

Golet

Donio je vjetar sa rubova svijeta gdje sjene bivaju lice koje ispred mene stoji rosi obraze suzama svojim priziva zagrljaj kog se bojim zaziva korak koji ne činim trese dlanovima prema mojim grudima da se namjesti u sigurno gnijezdo kao ptić bez majke gao grana žutih listova povija se pod naletima vjetra raznosi njene rijetke listove goli njenu kožu i srž tjera na odavanje tajni pražnjenje srca istresanje dzepova. Donio je vjetar lice ispred mene u poljima žita pod naletima vjetra da vlastito srce iz kamena u zivot vratim… …zalud.

Postojimo

Postojis da bih blistao da bih tebi pisao stihove i sa tobom poeziju pisao. Postojim da bih tebi suze davao ruke grijao i tijelo zvao svojim da bi propovjedao o iskrenosti nasih snova. Postojimo da bismo smisljali ista jutra prelistavali proslost predvidjali sutrasnjost. Na kraju prohtjevnost nasih snova dovoljna je da rosi cvijece zorama o divna, osmjehom me probudi.

Sestra

Tako je tesko sutiti pjesmu rijeci ne zboriti glasove ne slusati za slova slijep biti. Tako je tesko kao kamen stajati njena ledja promatrati, odlaze od mene nebrojeno puta. Tako je tesko navici se na samocu prigrliti je kao sestru jedinu koja me napustiti nece na koji nikada ne vristim… …sa kojom vjecnost cekam.

Bijele su mi zjenice (kraj)

Sanjam isprekidan osjecaj kao sjenu na zidu koju pravi svijeca titrajuci treperi na nijeznosti snijeznog daha mješaju se tuga, sreca, strah i ponos mješaju se u meni i kao svijeca trepere niježno i snažno u istom savijam se treperenje jaca osjecam da me jede ruši u utrobi vlastitoj tad treperenje sve ocitije prestaje i nestaje prestalo je i nestalo zauvijek. “Rekao sam ti da si ti svjetlo” “Nisi mi vjerovao” “Cini se da smo opet zajedno” “Kao dva skakaca na sahovskoj tabli” “A ne, skakaci su slozene figure, mi smo…

Bijele su mi zjenice (dio 2)

Nastavi koracati jer zarekao si se na istrajnost u potrazi za treperenjem obraza one koje poljubis… (i dalje zborim) “Nisam… mozda, samo nakratko” “Ja sam pomislio da je vrijeme rastanka doslo” “Uspavala te je pjesma?” “Sanjao si?” “The cure-lullaby? Onako, mozda malo” “Sjecao sam se, nisam sanjao” “Ali ako sanjas sjecanje, zar to opet nije san?” “Nije” “Koliko je sati?” “Dovoljno. Zasto te vrijeme interesuje?” “Za tebe vrijeme vise znacaj nema” “Pitao sam se dali je proslo vrijeme vecere” “Otkada ti veceras? Poslije sest sati ne jedes” “Znam, ali ona…

Bijele su mi zjenice (dio 1)

Nesto je potrebno reci skinuti teret sa duse saprati prljavstinu sa jezika otjerani demone koji se gnijezde. “Bijelo” “kao da sam nesto zakljucio… teska misao. Snijeg je, pa normalno je da bude bijelo” “Ne bas” “Zar nije moguce da je bjelina koju gledas, ono sto je u tebi?” “Zar je cudno da si ti ta bjelina, da je snijeg prljav a da si ti cist?” “Ne znam” “Vec dugo ne razmisljam o svojoj nutrini na takav nacin” “Nego” “Kao da sam ukorijenio crninu, kao da sam ugalj cijeloga zivota jeo……

Spoznaja

Stih ili osjecaj? Ne znam vise ne razaznajem dane od noci mrznju od ljubavi zagrljaj od samara. Optimizam? Drugacije nikada necu ni moci. Usamljenost i pokusaji sklapanja srece, uzaludan modus nadanja. Talentovan ili proklet? Prozet sjenama koje odisu nesretnim. Optimizam… …drugacije ova trula dusa niti ne zna.

Plasis me

Plasis me. Ja sam samo slabasna iskra u mraku rodjena iz ljubavi vatre i svjetlosti odgajana na krilima golubova pojena mljekom slobode vodjena zvijezdama i emocijama. Plasis me jer nemir unosis u moje srce pa ono treperi jace pa ono steze cesce pa ono rumen na lice stavlja sve cesce sve jace sve ljepse. Nisam svikao na ovo ljubav mi je strano tlo po njemu nesigurno koracam saplicem se i padam. Zasto me cupas iz moje ujednacenosti? Zasto pruzas ruke da me grle kada me dave? Zasto pokusavas voljeti ono…

Ideje februara

Kaži, šta mori tvoje zore? “Čudan san. Napolju stoji nešto divno crno a blješti znam da je zlo ali me vuce sebi”. Tvoje staze tjeraju dim u pluća tvoji nemiri moj su katran ovisnik o nikotinu, zato prićaj dalje. “Ja prilazim polako dodirujem materiju koju ne definišem… …vuka koji ne reži i koji stoji na dvije noge”. Nastavi gledati u sutra, prestani gledati u zidove, tvoji dani tek počinju. Gdje je misterija? “Okreče se, grimasa poput smijeha otkriva lice koje znam, lice sa kojim se budim svake zore”. Sada se…

Onoj koja me rodila kao romantika

Moj pogled Gledam kako savijas kosu u rep iza ledja ti se stabla klanjaju pozdravlja te vjetar zora ti poljubac salje. Za ljubav te djevojke suze teku ne znam zasto ali volim taj osjecaj. Za ljubav te djevojke kise ne padaju rijeke ne presusuju vjecno ostaju bistre. Njen pogled Gledas me preko ramena pitas se kako je moguce da postoji nijeznost u njegovim dlanovima. Sjecas se kako sam ti pokazao da su ovi dlanovi stvoreni da grle a ne da stiscu. Savijas kosu u rep i ponovo bacas pogled ka…

Adria (bila je voljena)

Nema pretjeranog razmisljanja kada tvoje ime sjena postane i izbjegavajuci moje stihove poput prestravljene macke kostrijesi se i poskakuje kidajuci namjestaj i cupajuci kosu sa tjemena u kom se prelama jutro. Ti si mene izbrisala, zaboravila pokusala odgonetnuti i nisi. Svoju noc si zamjenila putinjskim suncem i pomislila da je to bolje. Podrska u danima poslije kojih dolazi sutra tebi osmjeh a meni suze JA SKUPLJAM TUDJE MORE ADRIA! Sumoran zivot chevaliera koji nema kome da ruku pruzi da me zanese neciji pogled… …kome sam se ja rodio? JA DRZIM…

Romantizam (traženje opravdanja)

Ispucala koža na rukama predugo na vjetru stojim a da razloge nisam niti pokušao shvatiti. …………………………………………….. Više ne gledaš svjetla ulica sa moje kože, tada glatke sa očima punim svjetla refleksijama raja. Kako smo stigli do ove tačke u kojoj ja stojim pored stabla? Vjetar šiba stoljećima, čini se a poznata figura sa stabla visi? Moguće je da plačem ali nisam pretjerano siguran moji obrazi suhi nisu več dugo tvoja ruka nije uz moju…predugo. Kako sada da otrpim policijske sirene hitnu pomoć, roditelje, svi su zakasnili. Glupa pitanja koja ne…

Sta sam srcem zelio-Sta sam ocima gledao

Nocne more o ljudima koji me ispod ociju gledaju prema meni rukama masu valjda tjeraju zlo od sebe. Nocne more o zatvaranju kapaka uz strah da kada ih opet otvorim necu vidjeti tebe kako pleses. Nocne more o dnevnoj svjetlosti koja pece zjenice reze vene na rukama i priziva skok sa visine u nesagledive dubine. Nocne more o zaboravu koji slijedi tvoj poljubac o mrznji poslije zaborava o zaboravu poslije zaborava o nepostojanju nakon svega. Nocne more o pticama bez krila sahovskoj tabli bez figura covjeku bez hljeba hljebu u…

Mala nocna muzika

Koliko njezno sam ti svirao na violini? Kisa je odavno isprala crninu iz sivoga ostavljajuci meni da u bjelini nocnih lampi nalazim sutrasnjost. Na staklu se slivaju zaostale kapi zaboravljena djeca majke oblaka da se stisnu jedni uz druge praveci svoj dom koji ce svakako ispariti. Na podu nailazim na ostake stopala njezni otisci zenskih stopala tu su da me sjecaju kako je nutrina znala pjevati. Uzimam violinu da notama iskazujem ljubav otvaram prozore da zov mojih jagodica prenesem tebi. Pitam se koliko me tvoje usi osjecaju ili su me…

Sjecanje nestaje kada ostavljanje ostane

Odvedi me na mjesto sudara gdje smo duse jednu u drugu satkali kao korijen u zemlju kao slovo na papir. Zaboravio sam ono sto me vezalo za tvoje ruke koje kao statue uperene prema meni cekaju zagrljaj… …a moje oci skamenjene u pogledu prema bjelini svestranoj njeznosti dubine tvojih ociju. Zaranjam u njih i stapam se. Zaboravio sam miris kose u jutro kada se probudim udisuci opustajuci miris tvoga tjemena dok tvoj nosic golica moj vrat. Sjecam se samo pojedinih detalja bez povezanosti kao da na tren mirisem jorgovane ali…

Obrazi na kojima dom gradim

Noc je prosla kroz nas sada je drukcije gledati u sunce podno tvojih obraza bijela svjetlost koja odmara bez obaveze, bez strahova smireno bez zelje da spoznam spoljasnji svijet. Reljef tvojih obraza dovoljan mi je svijet na njima dom, razigrani zecevi, smireni proplanci na kojima vjetar pirka. Ono sto je izvan meni nije bitno.

Sjecanje na nesvijest

Mila Nebesa te zovu sebi neopisiva ljepota bjeline sa cudnim osmjehom, vuce te. Smijesis se tvoje dvije ruke hrle ka njima ostavljajuci me neprozivljenog, samoga, na podu tvoje sobe u ljubicastom. Ne dopada mi se odjeca previse crnoga, nisam smiren, niti spokojan, dok gledam kako po staklu klize kapi kao suze radosnice nebesa koja te otimaju od mene. Na stolu nezavrsena partija pasijansa neispijena kafa smrad duhana dim koji me obavija samoca je tako okrutna osluskujem sta mi kaze… …nista. Kako je tesko gledati zid prizivati podsvijest da imam s…

Tišina

Kakva je to tisina sto mi omogucava da cujem kapi na prozorima korake pauka na zidu dlake na kozi kako rastu? Ta tisina dolazi iznutra zaustavlja me u koracima koje tintom na papiru hodim poput zida od jastuka zaustavi me, ali ne ozlijedi. Molim je da se skloni a ona se nasmijesi i postavi malo cvrsce vraca emocije natrag i ne daje mi da ih ispoljim. Postajem poput kokosa izvana krut i neugodan iznutra pun njeznosti i slatkosti, tisina mi kozu cini grubom. Pitam je zasto? Kaze da se sjetim…

Slabost

Za ljubav prinosim zrtvu pogleda u ogledalu da primjetim koliko bora nosim na celu svakoj bori pripisujem ime egzekucije za moje srce. Premjestam osmjeh na desnu stranu tu se osjecam sigurnije pa namjestam obrve nisko bore se manje vide i tada raspoznajem nekadasnjeg pacenika koji u grlu nosi zalfiju para i sjece glasnice nemogucnost izricanja sudbonosnoga:”Ne” tjera da pokusavam sve vise i vise uzalud. Masem samome sebi prizivajuci svjest u srebrenkastom odrazu ali opet nista moje su misli okrenute nekoj novoj bori koja jos nije zasjela na moje celo. Kako…