Samo prijatelji

Dok nas željeznica svakodnevnice spaja ostat ćemo samo prijatelji. A kad nas novo stoljeće natjera na put oko svijeta dijelit ćemo osmjehe u prolazu i biti poznanici s nedovršenom pričom. Onom o ljubavi iz dragosti, zagrljajima u granicama poštivanja, o rastancima prikrivenih htijenja… Usputno “Šta ima s tobom?” opet će biti maska licu koje ima grimasu želje puno veće od nevinog susreta. .

Ja sam samo jedno biće

Ja sam samo jedno biće koje nije stiglo proživjeti dane. Naš su život bila ova četiri zida osvjetljena željom da doživimo sutra. Svijet u malom – ja i ti. Ljubav bez granica i bolest koja nas je zaključala ovdje. Sada te napuštam i ostavljam ti uspomene – šarene lutke, odjeću i pokoji osmjeh koji smo uspjeli razvući u trenucima borbe. Spremi moje stvari u kutiju i u srce. Nastavi se smijati jer odlazim da ti dam život. Vrati se u svijet. Oživi me svojim otkucajem srca, da znam da sam…

Lijepa

Jednom sam ti bila lijepa, sa  sjajem mlade kože i netaknutom linijom, mašnama  obavijen struk finoće. Sada sam sjena stare marame išarane klupe, nepodnošljive sparine, neželjeno štene… Umor krsti djelove moga tijela. Jedan po jedan postaju staračka bora. Jer sve moje lijepo otišlo je s tobom.

la joie de vivre

Otvorit ćemo krila tri metra iznad neba, i za vrijeme našeg leta stavit krunu vrhu svijeta Kad stvarnosti se sjetim znam dan će sutra biti puno teži ti mi kažeš – šuti, muči, samo se nasmiješi! Ostavi tugu, žalosti i sjete život je ko bombon- raduj mu se, budi dijete!

Probudi me

Probudi me negdje drugo, Negdje na proplanku sunca U toplim njedrima plaže U oslikanoj francuskoj pokrajini Gdje snovi traju vječno Poljubi me daleko, Na nekom svjetlome mjestu Na vrhu svijeta Da osjetim jednom neki drugi život Daleko od sjena Odvedi me još dalje Tamo gdje se smiju ljudi Gdje nema utjehe u alkoholu Ni svadljivih ćudi Ne dopusti da ova prljava ulica i silueta tvog lika budu mojim očima jedina živuća slika.

Ruža

crvena ruža na pod je pala na crni tepih u komade stakla zaklopi oči i sluša viku ukućana svađu, vrijeđanje i skriku sretne misli u glavu stavi govorila je sebi u tolikoj stravi nije to lako kako se čini gdje su sad radost, smijeh, kavaliri u reveru nekad, pod nogama sada što će ju još snaći ovog kobnoga dana kako su čudni, čudni ti ljudi ima li kraja toj svadljivoj ćudi dani su  odbrojani, za život viče kasno muza više neće biti, to sad već je jasno

zauvijek

nekima je to bio sretan dan, ali u mojoj dolini sunca sjale su iskobeljene oči krda divljih životinja promatrah ih bez straha jer ovo je svejedno moj kraj i bez da polože na mene svoje velike kandže kleli smo se da je ljubav vječna jer tada je to i bila reci mi da je zauvijek-čujem ti glas dok mi prašina zatvara oči. tlo se trese a koljena  klecaju pa zar nije  zauvijek definicija ljubavi- pokušavam se zaderati, ali riječi se raspadaju nadamnom stampedo je od mene odnio tvoj lik istom…

Sjećanje na prijatelja

ispod zemlje, ispod svijeta pogled tvoj u nebo gleda mrak i tama, beton čvrsti dom su sada dobroj duši plavo oko zatvoreno stoji ja još uvijek sanjam te u boji korak čujem jasno, čisto al na moja vrata ne kuca baš nitko stvarnost riže nožem straha nikad više zagrljaja ploča groba drsko para dodir ruke nam razdvaja ponekad me lažno tješi tuđi glas, a tvoje riječi ljubav stoji, osmijeh čeka al ostala je samo jeka na kamenu čitko piše: lica tvoga nikad više suza padne, al onda se  sjetim nebo…

odlazim

ne smijem te dotaknuti moj dodir pretvorio bi te u prah ne smijem te zagrliti moj zagrljaj bi te ugušio ne znaš koliko umirem od želje da te poljubim ali moja usta su otrovna odlazim ne zato što te ne volim ne zato što me ne voliš što sam dalje to ću manji dio tebe uništiti

što sad

što sad evo, priznala sam nisam to što mogu biti samo pred ogledalom u svojoj sobi svjetlost i iskre crni pod kojim sam hodala i čekala dobre riječi razbijam u milijun komadića . štetu plaćam u suzama eto, ostavljam sve to što slijedi? korak po korak nazad u realnost. u priručniku za vraćanje u realnost jasno piše: prvi korak : uđi svako jutro u tramvaj drugi korak :sa smiješkom pozdravi kolege treći korak : sjedi za stol, uzmi papire, proučavaj teoreme i formule koncentriraj se stihovi će čuvati ono što stvarnost…

laži

prekrio je uši kad su ga nazivali rugobom pravio se da ne plače kad su ga istjerali iz plesne škole nije psovao kad su mu iskidali Aninu sliku. Ane više nema. dobri div je lagao da nikoga ne mrzi