Niste vi za ovoga zivota
Izbrisala sam vas,kao gumicom. O Vi!Ljudi! Sto unesoste u moj zivot radosti. Ne cujem vas,ne pisem vam,ne zborim vam vise one moje snove. Niste vi za ovoga zivota. Sjecanje na vas,vase rijeci,vase misli ....
Autor: skorpijaj
CRVENO-ZELENO
JEDNOSTAVNA-KOMPLIKOVANA
CRNO-BIJELO
SUNCE-SNIJEG
VESELA-TUZNA
POEZIJA-PLES
Gdje si se sakrio, Ti, Covjece crnog oka? U kom kutu duse? U kojoj pregradi srca? Gdje si odnio sve one rime, Sva ona slova ljubavi? I ostavio me... Praznu... Suhu... Na izdisaju. ....
Stazama prolaznosti i sjećanja
Jedan imaginarni osmjeh u izlogu starog dućana, pomalo iskrivljen glumatanjem sreće. Jedan požutjeli list,zgažen,smrvljen, pod batom teških crnih koraka. Jedna plava pletenica čuči u kutu hrastovog sanduka. Nadajući se ,možda ,još jednom da će osjetiti ....
Kad umre pjesma
Smješno je,zaista... Nekoć savladavah pobješnjele uragane. Krpih srce popucalo po šavovima. Igrah igru ljubavi,strasti i smrti. Umirah i rađah se kroz slova i zareze. Nekoć bijah vještica i vila. Preplivah okeane i dobih ....
Jedino moje
Ne budi ludo,milo moje. Ne mršti ljepotu,međ' obrvama crnim. Pusti da glavu na mišku ti spustim. Na bjelini njenoj najljepše su boje. Ne časi ni časa u ljutnji duše. Zašto da sumnje razdiru nam sreću. ....
A ja bih proljeće…
Kovitla se nešto u dubini grudi. Možda samo jesen nagovještaj daje... Mladost skoro prošla,kao treptaj oka. A ja bih da traje!A ja bih da traje! Ruke još su nježne,bjelina ih krasi. Kao onda ....
Jučer,dok si mislio na nju…
Jučer, dok si mislio na nju, pisala sam ti... Bez rimovanja,bez melodije... Kreštalo je srce,padajući u ništavilo. Jučer,dok si mislio na nju, pisala sam ti... Sve staze su tebi vodile, sve ruže u mom ....
KRAJ
Tišina... Jedna tačka,jedan pogled,ruke na očima... Tišina... Riječi su postale beznačajne. Trule. Nemaš što za reći. Nemam što za reći. Zato,ćutimo! Tišina... ...a bilo je tako lijepo pisati ti o ....
Bulevar uzdaha
Sakrivam dlanove u džepu kaputa. Usamljeni,promrzli,nikome mili. Jesmo li došli na kraj puta? Koplja odložili,barjake svili. Oči u oči sa totalnim krahom. Za nama pustoš,nema sažaljenja. U potrazi prah za srodnim prahom. Jednom kad' ....
Na kamenom mostu
Na kamenom mostu skamenjeno srce čeka. Nekog iz daleka? Vjetar u duši zastore njiše. Pjesma se bolom čita,suzom piše. Na kamenom mostu žena zoru dvori. Drini sestri svoju tugu zbori. Umiva kiša crnilo sa lica. ....
U vrijeme kad su cvali jorgovani
Kada ono zamirisaše jorgovani? Sjeti me! Ne bješe li to na kraju jedne priče, bez naslova? One priče čije sam svako slovo živjela cijelim svojim bićem. Nekako sam se izgubila. Zatrpali me ....
Kad kazaljke na satu pokažu ponoć
Ledenim zrakom,jedne trome noći, prostrije se vrisak okićen silinom. Umorna majka ljulja svoje čedo ubivši Ženu odavna u sebi. Svetom vodom iz očiju bijelih okupa ruke,stopala i lice. Srce joj bolno pjeva pjesmu Ocu, ....
Dok čekamo na peronu
Ovo nebo što nas spaja... Ovo nebo što nas razdvaja... Oblak samoće, zraka nade. Nekada brigade, danas parade... Pod rukom sjeta zarad mliječnog puta. U srcu mome hrpa regruta. Jedan sa osmijehom bijelih ....
Nema me više
Nema me više u peru nemira, niti na strani ispisanih hartija. Nema me više sa one strane duge. Nema me pokraj sreće,niti pokraj tuge. Kao da nikada ne pisah rime. Kao da ne ljubih ....
UVIJEK I SAMO TI
U životu sam puno tragala,nečemu se nadala. Teškom mukom ustajala,pa iznova padala. Zvijezde u džepu skrivala. Negdje,iza duge,vladala. Sve to sam radila,dušu mučila i sladila. Izgrađeno rušila,porušeno gradila. Da bih se uvijek, na kraju ....
SA JESENI KASNE
Otkinu se noćas,kao žuti listak, parče ove duše,nek je vjetar nosi. Otrov tvog osmijeha postao je pitak. Vidim te u inju,ponekad u rosi. Dal' se možda sjećaš riječi što si lag'o? Drhtave usnice što ....
SLUTNJA ME MORI
Stisnuta među redovima čekam... slova meni namjenjena. Prohujala sam,nekada davno, zajedno sa onim vihorom što te zagolicao, prste zavukao, pod dugmad kaputa boje maslina. Šćućurila se,nijema,iza jednog zareza, upornošću obavijena... čekam. Još uvijek volim ....
JEDNA IZ RUKAVA
Ne volim te više! Tuga pjesme piše. Ovo duše malo za drugoga diše. Sve je sada stalo.oluje su tiše. Tugovanje srca postalo je kliše. U prikrajku srca nema ti ni traga. Nekad bila tvoja,sada tuđa ....
Bili smo…
Kao zgužvani list papira skupila sam se u uglu, osvjetljena sjajem tvoga oka. Izbrisala sam, jednim pokretom stopala, baš kao što gumica briše riječi. sve nade obojene u crveno. Bacila sam one stare ....
Patetika piše najljepše stihove,ili kako sam slova pojela prije ručka
Mrzim one što slova nam dadoše! Zašto nam treba glas da njime plačemo? Gumica je sjajan predmet. Njom ću izbrisati redove uzdaha. Smijeh je tako patetičan... Ti si patetičan... Jučer sam glumila francusku ....
STRANCU
Ponekad zamislim oči ti plave. U njima dubina mora,okeana. Boru u uglu kako mi se smiješi. Ni ona mi često više nije strana. Opet ih često vidim u zelenom. Smiješe se dok miluju moje nježne ....
Kada srce srećom drugo srce grli
Podižem večeras ovu čašu sreće. Ispit ću do dna,kako dragi voli. Okitit ću kosu pahuljama bijelim. Pakujem u sanduk sve tuge i boli. Obgrlit ću note pogledima snenim. Ispružit ću ruke stihovima duše. Neka ....
Molitva za dušu jedne divne duše
Kroz uzani otvor vrata portala nebeskog jučer dušu, još jednu,primiše anđeli na bijela krila. Drhtaj na duši za dragom osobom u tihi jecaj samo jedne suze i molitvu srca jutros sam skrila. Nek' duša ....
TRAGOVI NA DUŠI
Uzanim tunelima zaborava provlačim se i grebem...dubine tvojih strahova. Trudim se utisnuti ožiljak, ne dajući sjećanju da usne.
Pišem jer…
Pišem jer volim da riječima ljubim. Repatim zvijezdama da milujem lica. Uz dašak vjetra poletim visoko snove da pletem u zagrljaju ptica. Pišem jer volim da volim vječno. Samo prazan papir može suze liti. ....
Na raskrižju snova
Sjeverozapadno od halucinacija nazirem ti lik. Nepomičnim ludilom miluješ mi zjenice. Hiljadu svjetlosnih godina tvoj dodir je udaljen. Zgrabila sam zamišljeni osmijeh zamišljenih smijavica. Obraze sam pomilovala tvojim riječima. Gubim te iz vidokruga... ....
Nijemi jecaj
Prezirem ljubavne uzdahe odobrene sunčevim zalaskom. Skamenjena, nijema, zarobljena u stvarnost. Odavno već sladim kafu. Pijem je puna gorčine. Možda rosa na staklu prepozna sve one bijedne tuge, što umornim jagodicama šarah čekajući, ....