Pjesma Kamenitih Latica

Nazvaše me davno kamenim, A ne slutiše koliko emocija krijem. Izrastah iz ove krvave livade, I na laticama ponesoh Isklesane priče. Tisućama drugačijih, Vječnim me spomen nazvaše. I vječno plamtim nad ovim livadama Poput fenjera koji su gorjeli duboko u mračnoj noći, I nagovještavali jutro, kobno jutro.