Zvijezda

Prije spavanja, kraj prozorajedna zvijezda do me blista.S njom svaku dočekam večer.I vazda blješti. Vazda je ista. Ali ne vidim je uvijek.Ako se koji od oblaka tminenadvije nad mojim prozorom,polako njena svjetlost mine. Napustila me moja zvijezda,svaku takvu večer kažem.Ali ona mi iznova upornopokaže da lažem. I svaku večer mi se sama nudi.čekajuć nijemo i […]

Barka

Jedan val zanjihat možei najjaču lađu na svijetu tome.Ali dalje kormilaju hrabroi moru prkose svome. A jedna barka od trideset ljetapuna rupa na obali sniva.Svezana na obali ležionako popucala i kriva. U svitanje dana pred trideset ljetapogurana od vjetra zaploviše. Kanila je plovit daleko, daljei od drugih puno više. S jačima od sebe plovitje mogla. […]

Tamna noć

Da se dvije zvijezde dulje malko pruže U snu pjesme noći slatko da se druže. Ali svaka svojim nebom za inat ide sama. A u plesu noći bi sjeverom i jugom nestajala tama. Kada su daleko bile već jedna se druge sjete. Ali užarene od hoda Ne mogu da polete. Kad tako izgori prva, gorjet […]

Bijeg u noći

Prije posljednjeg treptaja neba, I kada zvjezdice usnu same, Ti i ja ćemo pobjeć od svega, Od života, od svjetla i tame. I dok nas same zapljuskuju vali, A od tame samo čujemo šum, Ni u kom trenutku nismo stali, Bježimo, ne poznajemo drum. A zašto u tminu bježimo bosi, To nas noćni zapitkuje bljesak. […]

Pri kraju ljeta

U tihanu večer pri kraju ljeta,izgorje posljednja mrvica suncameni tako svečana, draga i sveta. I vatra gutala je ljetnu sjetuI žarila se od jeseni.Ko posljednji pozdrav ljetu,s njom zlatiše se kesteni. I najedanputjesen se kapima pokaže.Prljave od čađe i dima,padnu na asfalt i čađa s njima. Asfalt, onako vreo i težak,od zapaljenih kapi postane teži.Krajem […]

Na proplanku

Jedan leptir spušta se sa cvijeta, I leti zrakom nožicama rose. Pjesmu moju u prikrajku sluša, Ko da zna da o njemu pišem. I spomenem ga riječju, A on se nožicama rose Sasvim tiho Iskrade u obližnju šumu. Ko da želi sačuvat ljepotu za porošeno cvijeće. I srnu koja je dolazila negdje iz daljine. (9. […]

Duga

Sve dobro, sveto i lijepoBlista ko srebrna duga.A nebo je noćas slijepo,I u njemu živi tuga. A kad bi tvoje s mojim srcem sjalo,Od sjaja, nebo bi progledalo.Vidjelo bi dugu što srebrom blista.Vidjelo bi njen sjaj,I da s njome si ista. (8. travnja 2021.)

Ljetno nevrijeme

Iz neba je koje se paraIzletio grom ko utvara.Za njim ljutita idu braća,I nijedan se nebu vraća. I polako mine zbrka svaka,I grmi sve tiše i tiše.A iz daleka, iz mraka,Braća dozvaše kaplje kiše. Čuvši ih, pojavi se prva,A za njom i sestre kreću.Posjetit će užegla drva,I oživjet im davnu sreću. Putujuć ispiru prašinu,Jedna drugoj […]

Pjesma o drvoredu

Ovaj sam tjedanpratio drvored jedan.I nisam znao dal’ stablaJedan za drugime trče,Il’ to ja plovim brodomčije kotače motor prevrće. Tako brojanjem izmorim oči,I onakav usnuti želim.Ništa me spavanju ne koči,Naivno samom sebi velim. No brod je sidro spustio,A bez da je sirenu pustio.I ponavlja plovidbu u krug,Budan sam, no kasno je:Opet drvoredu bit ću drug.

Lizaljke u livadi

Sitno cvijeće prosuto livadom,Ko lizaljke snježne u travi,Živi neobičnim skladom,A s njima i pčele i mravi. Pokoji se maslačak žuti,Međ lizaljkama što sniježe.Al cvijeće se nato ne ljuti,Ionako ih ista livada veže. A na krošnji, nešto višeCvrkut im ptica pjeva.Malko se jače pa tišeGlazba livadom lijeva. Kiša što snijeg topi,Mogla bi skoro pasti.A livadu rastopit […]

Košara

Od jutros, nenametljivo, tiho, Jedna košara sjedi na stolu. Ljuljao, zrakom puhajuć njiho Vjetar ju skoro raspara golu. I jedna proljetna zraka ju budi. Gle, u njoj skriva se cvijetak: Iz slame ističe, ljepotu nudi, I oblači rumeni haljetak. Kad je zapuhalo malko jače, Ko drug, vjetar s njime je pošao. A cvijetak leti sretan […]

Šetnja

Kad rađala se večer mlada Pođoh prošetat izvan grada. Gledo sam sunce što izgara, Dok se dim u suton pretvara. Gdje ću, nije postojalo za me – cipele koračale su same. I svakom stopom gorjeh tada: Sutra neće biti, sutra je sada. (21. ožujka 2021.)

Žuta ruža

Jednog je tihog proljetnog jutraNeočekivan od ljudi pao snijeg.I ko da zima proljeću šapće:Još sam tu. I ko da tri mjeseca vladala nije,Iziđoh za njenim zadnjimDrhtajima. I na posoljenoj cesti, na putuU dvorištu ružu ugledah žutu.Pognuta od drhtaja zimeLežao je snijeg na njojI ona s njime. A kapljice joj se pružaše latima,Od snijega što se […]