Cudak

Cudak je bio negdje tu Njegovo sivilo se vidjelo Gdje je nestao Da li je krila dobio Jesu li ga andjeli odnijeli. Malo djete je sklupcano na poljani Mirno I spokojno. Kao dio te cjeline se spaja Jeli uvjek tu bilo Ili se samo rodilo. Igra andjela na obzoru Oduzima dah. Tako nevidjeno I nevjerovatno. Vidi ih covjece vidi I svjedoci Ponovnom rodjenju. Malo podigni pogled I operi umrljano lice Iznenadices se kad vidis da je lijepo Lijepo, umiljato I tvoje je. Nasmjesi se daj osmjeh, daj suzu Daj miris…

Devera se

Devera se,devera se sa zakrpama. Odlazak u suton i radjanje sa zorom. Devera se kišnim danom, okrijepom duše na izvoru. Devera se čovječe s tobom i bez tebe, stapajući se sa osamom, odnoseći tužne oči sa sobom. Devera se se ljubavi , mada ti to neopažaš. Devera se sa svijetom i ako je težak sam po sebi. Devera se nekakako kako se mora, drugačije neide.

Budi si ti

u kutku sebe stojis u kutku sebe dane brojis budi ti, budi si ti. ostani na nogama ne koristi koljena drugi to nerazumiju. uzmi si momenat predaha uredu je uredu je s vremena na vrjeme malo zastat da uzmes daha budi si ti drugi te nikad nece razumjeti ostani svoj ponos jer zivis svijet svoj

Utihnula si duso

utihnula si duso, ni rijeci nedopiru do mene. pokreti su umorni duso ti mi venes. utihnula si duso, sanjala si burno, postala si nes odurno. utihnula si duso, suze su ti ruho, lice ti je tmurno. utihnula si duso, srce sam ti nekad cuo, lupalo je ko ludo. utihnula si duso, nekad sam te sluso, nekad davno sam te kuso.

Realnost

Nevinost je na umoru, nepostojaće skoro. Čistoća je nepoznanica za neke koji je nežele. Dok se duša ljudi gubi negdje u masi, u mas raznolkih misli koje ubijaju ono ljudsko u njoj. Dok se život pronalazi i uči, duša se gubi i prlja. pokušavam je dići, očistiti od bola, vraćah se da je povedem dole, gubi se i nestaje u bolu. Um je izgubio raznobojnost, crno bijeli pogled ga pomućuje i daleko odvodi.

Noc

Umor, pregaraju mentalni sklopovi dusa. Odmori se, uzdahni teska ti je dusa. Pokreni zahrdjalo tijelo da nevonja uokolo zapinju ljudi za olupinu. Ko ti je kriv sto si prazna ljuska, jos samo jedan od obicnih neznalica. Nestala ti je dusa i ona jadna bjezi ispred tebe.

Nestaje

zasto ti je srce tiho zar neosjecas. kamen crni ti je sagovornik hladnoca suputnik. vihor odnosi tvoju tisinu iz moje duse. bistra voda pere otiske tvoje otisnute na kozi mojoj. blijedi silueta, nestajes nepotrebo duse moje. kavez se raspao, zatvor osjecaja pipremljeni. muka duse, nesani noci nestaje u zaboravu. srce ti je tiho necujem ga vise.

sve sto srece pozeljeti moze

sve sto srce pozeljeti moze stane u jednu suzu u jedan uzdah u tihi sapat sve sto se u vremenu nadje nestaje u zaboravu utihnuli jecaji, zaboravljene tuge ostaju u amenat srcu da im vjecni amanet cin sve sto srce pozeljeti moze u jedan tren se sliti moze kristalna suza amanet dat krasi noci,uljepsava dane sve sto srce poezljeti moze ostaje tu da mi kroji dane

Bol

Sav na iglama, sav nozevima proboden, Krvarim! Bol, ocaj neogranicen. Dok hodim putevima Krvav trag ostavljam. Ostavljam ga drugima, Da me nadju I ostave. Krvarim ne umirem, Samo krvarim. Pogled prazan u potrazi, U potrazi za dusom koja ce zaljeciti rane. Izgubio sam je davno, Negdje izmedju srca i uma. Hodim putevima paklenim U nadi da cu je naci, Da cu naci raj na zemlji. Bol,krv,oci,dusa,raj,ljubav, Ti si to I ako te nema.