Stakleni pogled i zatvorena priča
Završio je priču koja je bila ispisana nejasnim znacima od samog početka nejasna da bi se čitala, prepričavala, a tek s njom živeti zatvori je vrata ove priče ostavljajuči je sa izmaglicom u očima da ....
Završio je priču koja je bila ispisana nejasnim znacima od samog početka nejasna da bi se čitala, prepričavala, a tek s njom živeti zatvori je vrata ove priče ostavljajuči je sa izmaglicom u očima da ....
Osećajuči miris njenog tela polako je lego na njenu sigurnost i potisnuo svoj strah prepuštajuči se lepoti skrivenih pogleda s kojim ga je milovala smeškajuči se tim svojim usnama zavodljivim koje ostadoše urezani na njegovim ....
Ispljuvao je ljubav na cesti Izmegju fleka razlivenog ulja hodajuči šištao kroz zube: “Proklet bio pogled… prvi”
Pustio sam krik i pustio ga da lebdi po lepljivom zraku a, on... ist kao krv s kojom ispisujem priču na belom papiru ... bez slova ... znakova da bi je završio gubim glas a, ....
Na ovom trgu prozvao sam tvoje ime jako i na svakom kamenu od ovih kuća koje su me čuvale od jake bure isklesao ga Na vjekovitom kamenu zakleo sam ljubav... vječno
Lepota zatskrivena kao Luciferov osmeh iskrena, a ipak zlokobna devičanska, ali izgubljena rodjena iz rebra vezana s nekim jedno, a u suštini nijedno slobodna, ušla si u lažnoj igri slomljena za tren, pokazuješ se kroz ....
progutao sam tvoju ljubav polako prolazeči kroz grlo zasela je negde duboko da bi otpočela delovati I da me vodi kao pero kroz priču vanvremensku
skrivas se iza teških tamnih zavesa i s osmehom srećnog deteta pozivaš na igru-u kojoj se skrivaš da bih te našao u ćošku kako kroz suze prepričavaš svoju priču o ljubavi prenetoj na list papira ....
U sobi prigušeno svetlo igraju siluete polako skidaš haljinu golo telo kao dar nekoliko kapi krvi na belom satenu ... Počinje novi život
Noć je bila duga sunce baca zrak na mestu gde su zubi ostali duboko u meso urežani krvavi ožiljak i trag ljubavi bez pardona, odmah hranu tražiš ... moje telo ujedaš ispunjava te ukus zadovoljstva ....
Na belom listu papira... tačka od nje polaze slova koja nešto najavljuju tačka na belom platnu od nje slika čarobna pred očima izlazi tačka koja mi pokazuje nepoznat put do krajne tačke na kojoj me ....
Prolazi nečujno bez reči vrišti, a uživa u svojoj tišini porolazi kao anđeo, beščujno odlazi... u beskonačnost
Ušao sam krišom i lego na krevet koji je penetriranom snagom bio je topao i vlažan i... progutalo me udubljene strašću udubljeno Lebdim i kradem svaki tvoj dodir okolo utisnut osečam ga... pažljivo ostavio ....
Probija se zrak zavodljiv kroz tamne oblake koji udarom šaka po belom zidu počinje igru strasti i polako kao lukavi ljubavnik u zagrljaju uzima devojku naslikanu na zidu za tren... na licu joj zablještao mističan ....
Kroz zatvorenih prozora u sobi jaka munja najavila lepo i zdravo čeljade kojeg majka u svoja nedra grli i srećna dok mu govori pevuši “Ti si moja sreća„ kroz vrata tri stamena muškarca nasmejano ulaze ....
Lak kao pero spustio sam se na tvoje grudi čvrste osetivši tvoju toplinu koja me je izgorela ostavila si ožiljak vidljiv slušao otkucaje tvoga srca koje u taktu ratnog doboša najavljivalo dolazak tvoje vojske jaka ....
U talogu od kafe prsti su ostavili trag nage duše da bi je istražio do njene najdublje tačke... skriven iza prvog čoška viri silueta... Čoveka bez lica
Imala je božanstveno isčašeno lice puno ljubaznosti lažne neiskrenih osečaja Ispunjeno s odvratnim osmehom na lepom ženskom licu na kome bi pozavideo i sam Lucifer ono što bezobrazno je nazivala ljubav prodavala je kao jeftinu ....
Tuga za suncem koje zalazi tuga za vetrom koji nemiluje tuga za cvećem koje vene tuga za pticom koja odlazi tuga za oblacima koji nevreme spremaju tuga za kišom koja milosti nema tuga za snegom ....
Сета болка се збрала во една грутка која стои како Сизифов камен... верувај, со мојава сила ја туркам... паѓа но, повторно стои онаму од каде тргна среќна сум, а тажна и загубена како Ана Каренина ....
Polako kroz ispletenu mrežu Od meke kože I tankih prsti Prolazi Lice izbrazdeno od godina isčekujuči... dodir istovremeno... topao i sasvim hladan potreban da bi osetio i ljubav i mržnju sveta u svakome... mislimo, bezbrižna ....
Na belom listu od papira kao na slikarskom platnu počeo sam prosipati reči s kojim sam je naslikao bez da mi ruka zatreperi beli papir naslikao sam mislima s lepim rečima rađajući savršenost koja me ....
Ljubio sam je skrivajuči se i nevino početnički u svakom smislu u liričnom transu mantram joj slatke reči mojim zagrljajem,iskreno,štitim je osmeh koji i u plaču zapevuši ona me ljubi, uskliče
Со врвот на јазикот ги допирам набрекнатите пупки на меките гради тврди и на допир поигрливи влажни... чуствувам како кожата станува рапава секоја пора се отвора со прстите чинам чуда откривам извор кој низ прстиве ....
Video sam znak na kojim je bilo ispisano tvoje ime stao sam ispod njega da udahnem hladovina osvojila je moj san ... bio sam izludjen (u mom tjelo milion bića igrali su ples s kojim ....