KOLEKTIVLJE
Podredimo živote mišljenju ljudi narodnom duhu, prevrtljivoj masi. Iako svi imamo raznovrsne ćudi krojimo tu jednu kako žele glasi. I ne traži brate buntovnika skup jer mišljenje naroda životni je smisao. Narod je pametan, ....
Podredimo živote mišljenju ljudi narodnom duhu, prevrtljivoj masi. Iako svi imamo raznovrsne ćudi krojimo tu jednu kako žele glasi. I ne traži brate buntovnika skup jer mišljenje naroda životni je smisao. Narod je pametan, ....
Ja te volim draga ljubavlju neusporedivom. Evo da nataknem kakvu poruku na čelo .- pa da jasno vidiš kako je izvedivo privesti iskrenost iz riječi u djelo. Mislim o tebi cijele noći… Iznad silnih ....
Žena je simbol rađanja života; Ona je duša prirode u cvatu. I beskrajno se njezina veliča ljepota, kao dar bogatstva u plemenitom zlatu. Pogledaj tok ljudske prolaznosti unatoč kojoj naraštaj opstaje. To Priroda sama ima ....
Kada bih savjest slikao na platnu, nacrtao bih sidro olovno i teško. Sidro, koje podaruje spas u zlatu, ali i teret bačen nekom greškom. Taj možda tuđi glas, da li čovjeka oda? Ili, pobjegne usred ....
Ona je ljubavnika čekala kod kuće, a djeca su mirno i duboko spavala. Svaka je minuta u njoj bol zadavala i suzama je svojim oprala suđe. Vjetar nad gradom bjesneći silno bacao je slutnju na ....
Bilo je to lice razjarenog čovjeka koji je horde natjerao da ga se boje! On zadnjim snagama čuvao je svoje. Htio je biti zapamćen dovijeka. Bile su to oči neznanja i bijesa, koje su lomile ....
Samoća je tihi ubojica duše što ubija u bolne, spore sate... Ja sam od onih što samoću će da shvate I neće zbog toga da na koljena se sruše. Čašu konjaka stišćem iz sve snage. ....
Svoju sam ljubav ispraznio u tamu, gdje još uvijek leže zatvorena srca; Nemoćne su ruke vječitoga sunca da zgrabe im dušu što pada u jamu. Srce mi zapravo, gleda krivu stranu: zbog svoje vreline besmislice ....
Krhotine svjetla prodiru u tamu malenog svijeta u jednome danu. I to malo svjetla brzo može proći; Vječita je sjeta čak u jednoj noći. Posred noćnog dana zbunjen čovjek hoda. Živ od svojih rana hoće ....
Starac tužno jeca da se život krati. Stara su mu djeca stala tugovati. Iskustvo tek kleca - Nema štogod dati, pa sve do bijesa propada. I pati. Što li u grob nosi kada život prođe? ....
Ljepota me sjeća na najveće muke. Vrijeme je vreća prolaznosti puke. Kakva će ti leđa biti? Ili ruke? Kad život vrijeđa urokom bez buke. Sada kad te gledam na koljena padam da ti život predam; ....
Iznad zemlje vrane na oblake sišle. Zacrniše dane, a grobovi vrište. Salomljene grane svako stablo tište. Lišće padat stade - ne dođoše kiše. Nema starih ljudi, a djeca ne trče. Čak zora ne rudi; Teški ....
Da konja svog imam i da ga potkujem; prašinu bih digao jureći drumovima. Oprostio bih se sa svojim drugovima i nastavio tako u nedogled da ludujem. Jurio bih kroz livade i polja... Uništio bih cvjeće ....
Umorni žeteoci na povratku sa njive sjetili se davnih dana iz mladosti rane; Pa se kao majmuni popeše na grane I obraše ljudima još nezrele šljive. Tada među njima jedan s grane pade, a drugi ....
Ova mekoća što te obasipa žalošću i tugom, samo je odraz srca iz njedara. Koja uvijek teško ozračje u očima stvara; sa suzama što bezglavo jure za radošću. Ova noć je polučila svoje gutljaje kiša ....
Tvoj korak je težak. A kuda te vodi? Ja ostajem ovdje korake da pratim... Ja ostajem ovdje stabilno da patim. Jer, nijedan put ne vodi prema slobodi. Tvoj korak je siguran. No, zašto je sumoran? ....
Zamišljam ljude što su spojeni u tami- kako koračaju karikama vječitoga lanca. I svatko posrće na putu poput pijanca... I toliko nas ima - a tako smo sami. Toliko sami, da je bolje da nas ....