Večeras je rođendan tvoj, moje milo …

Noćas, u ovom bijelom gradu podno tisuću lampiona koji obasjavaju pahulje proletjet će jedna, možda i dvije, a možda i više njih u kojima ću pronaći tebe.. Suza će mi poprimiti njihov oblik i u našem mjestu, na tvoje lice pasti i ostaviti hladni, bijeli, tužni trag.. Doći će poslije nje još par pahulja i biti će baš poput moga poljupca u zimskim noćima, promrzle, ali pune ljubavi, hladne kada ti dotaknu usne, ali vrele za tvoje srce. Poslati ću ti ih još ako to poželiš, ima ih previše, smješkaju…

tebi …

sve mi teže biva oduprijeti se tuzi, pomutile se misli, srce tiše kuca, gubi se iz oka sjaj, tvog pogleda ne ćutim, tvog  dodira na mom tijelu nema, tvoje usne zaboravile okus mojih rumenih, zrelih trešanja, moje čelo zove poljubac sa tvojih, mekih usana, trebam te, u ovoj maglovitoj noći, točno, baš tu, tik uz mene …

xxxxxxx

Ispod prozora čujem Tihi topot, tek mirni Žubor potočića u prikrajku, koji nastade od jučerašnje kiše… odjednom, nastupi tišina, Pa se začu samo tvoj Sladunjavi, topli glas, I Opet, tišina… Strepim, čekam, Gledam u prazno Misleći da ćeš me sada poljubiti… ali, praznina postaje sve dublja i dublja… Više ne čujem Ni nijemu tišinu…

jesensko proljeće

ne, pa zar je jesen… ne, nije, to samo lišće opada, to samo košuta plaha bježi od studeni, ne, to nije jesen.. nije jesen, iako je granje pusto, ne, nije jesen, iako sunce čuči iza tmurnih oblaka, ne, nije, mada kiša ne prestaje, ne, to nije jesen, to je proljeće, jer se ti i dalje smješiš kao tek iznikla travka…

Shvatite me

Ćudljiva, kolebljiva, Mlada, tvrdoglava, A još k tome i pjesnik!!! Majko, shvati moje riječi, Oče i tebi to moram reći! Ja svaku bol u sebi krijem, Mjesto da plačem, ja se smijem! Nevin osmijeh na licu razvučem, A u duši potajno plačem i jaučem! Biti pjesnik, to je tuga, to je bol, Biti pjesnik, majko, oče, to je biti svoj! Svoj i ničiji više, grubi dar neba, A za to, majko i oče, hrabrosti treba! Opirati se od ovog svijeta, od vas dvoje, Pisati ono što misliš, osjećaje svoje! Tužna…

Ljubav pri samrti

Noć je pala, ja na našem mjestu, Gledam obzor i našu zvijezdu… U duši mi harmonija bola, Srce mi prepuklo na pola. Zidala sam s tobom snove, snove koji su pali noći ove! Razišli smo se, a još se volimo, Nebo, oboje, za ponovni početak molimo. Tihe note jecaj po jecaj sklada, Nastaje gorka i tužna balada. Baladu tu čuje vjetar i on plače, Za njim i ja, jer volim te još jače. Mala ptica se svila od tuge kao grana, U meni se na pola prepukla svaka srca strana.…

Danas. . .

I laka kiša ponovo pada, Spušta se niz krovove, O da mi je znati gdje si sada, Da zavirim ti u snove. . . I, ponekad i ja Tužnom se činim Jer nema te kraj mene Ali u srcu nada još živi Nada ne vene. . . Ponekad tuga iz očiju bljesne U maloj suzici, U njoj su skrivene boli teške, Boli koje su tijesne. . . Htjela bih jednom Probudit se sretna i bez briga Ali mislim da uspjeti neću Jer život je samo intriga. . . Suzna lica…

xxx

Na daskama si, stojiš! Mirno gledaš, trepneš i nestaješ! Jer, Gle, daske su popustile, nema više tvog Plahog lika, Nema tragova tvojih stopa, Nisi više, Nisi!!! Izgubio si igru s jačinom bola, S treperenjem tuge i nemira, Nema te!!! Oprosti, sve… Blago se osmjehni i idi u svoje TI!!!

Osluhnuh, vidjeh i osjetih tebe

  Osluhnuh tebe U maloj, uskoj ulici Podno svjetiljke koja Od bezdana svijetli. Tvoje blago lice Spustilo je sjenu Na staru kamenu kućicu, Kućicu U kojoj više nikoga nema.   Na obzorju mjesec, Stoji, sam… Tek, nakon par Pogleda u krug, poneka zvijezda. Spustih glavu Sa obzorja I Vidjeh te, Tebe u maloj, Probljedjeloj lokvi… Vidjeh taj tvoj, Već odavno poznati, Tamni lik…

Ideal trajnosti

Uvijek mislim da ne ide I baš, kao ekvinocij, Tako i bude! Zastanem, Pogledam… Ma da, sve je kako je San se spušta u podzemlje Tražeći izlaz kroz minosov krug I oni bogovi Što bijahu na mojoj strani Sada hodaju uzglavce Gospodaru tamne sile, Goropadu tvrdih zvijeri, Mahnitom čobanu Odlutalih ovaca, Na ispaši zla i nevjerstva Čemu ovo sve, Čemu jad, bol i ništa Ništa od nas ostati neće A mi, kao budale bez sreće Vodimo rat protiv smrti Protiv nade zelenih pašnjaka Za davno odlutale ovce, Za nas koji…