Ne mogu, ne želim u grču da živim, Hoću da volim, i ljubavi da se divim. Ubija me osjećaj tako nepoznat, Kako ne dobiti ništa, a sve dat’, Kako bolu u kraj stat’. Živim za ideale, Dišem za one prave, Ovo ne bi trebala biti tužna pjesma, Ali jeste, jer se ne mogu pomaći s mjesta. Boli, Zar je doista tužan svako ko voli? Momenat sreće, noći tuge, Tihe i duge. Voliš me danas, Već sutra si tako daleko. Već sutra ti je bliži drugi neko. Ne želim da mi…