Nesretno je tijelo Više nije uz njeno Ne osjećaš dah na vratu Tihe šapate u kasnom satu Nema više poljupca u zoru Buđenja uz jedinu tvoju I praviš se da spavaš U mislima još tragaš Ona ti ne da mira U tebi je još uvijek živa Svog anđela je gore našla Zauvijek je zaspala Zašto se budiš noćima Milosti ne daješ očima Koje samo žele laku noć Prekasno za igru riječima Sutra ćemo o grijesima Samo pusti neka prođe i ova noć Hladno je tijelo Više nije uz njeno Ne…
Autor: Niko
Sama
bilo je već kasno te noći kada je kući odlučila poći odabrala je mračan park prečac da skrati svaki korak imala je nešto važno sada potpuno nevažno glupi razlog da skrene s dužeg puta da se promijeni već dugogodišnja ruta licem uprto u pod, koračala je ubrzano ne želeći gledati ni lijevo ni desno nije čula dovikivanje sa strane zvuci iz slušalica su pratili pokrete polagane stranca neznanca s neodređenim namjerama pogled iza ramena, neprestana provjera jer je strah bio već od nje same srce je lupalo, barem da malo…
Nešto je u zraku
Zašto ljudi uvijek krivo pomisle U loš trenutak stanu pa se zamisle Lažne slike jučerašnje istine Kaju se al nije moglo bit drugačije Zašto ljudi nikad prije ne promisle Na bolje krene pa se često umisle Naglo ih baci natrag pa se izgube Gorke suze stvarnosti ih probude Zašto ljudi kažu jedno, a misle drugo Većina njih čeka da se neko dogodi čudo Puste da stvari prođu same od sebe Iako se jedna ne odvaja od tebe Nešto je u zraku Nešto mi govori Da život samo prolazi I što…
Promijeni se
sad kad je istina izgubila glas Sad pitam se jeli ovaj raj stvoren za nas Prodali bi dušu da vrijedi što Il Bogu, il tebi, ja ju dajem slobodno Pa vi podjelite Sve mi govori Promijeni se Dok ne zaspe svijet Utopljen našim suzama Zaboravi prošlost Koja se stalno ponavlja Popije i zadnju kap ljubavi Koja pala je s tvojih usana Slatka kao dodir stvarnosti Volim sve što on predstavlja I sad kad je istinu prevladala laž Sve te oči žedne krivnje gledaju u nas Djeca režu puteve k srcu…
Proizvod
Ja sam proizvod Koji trune na polici U supermarketu Preko puta bolnice Ja sam proizvod Naših domaćih ruku djelo Upakiran u lipo kartonsko odijelo Okružen uvoznim stvarima Koje se bolje kupuju I bezobraznim ljudima koji samnom trguju Činjenice svjestan da me nitko kupit neće Jer mentalitet naših ljudi kaže: domaće je smeće! Pa žale i kukaju da radnih mista nema Al na obzoru svi vide da se kriza sprema Što napravit da se održimo u zraku Mnogi će pasti i završiti u mraku Još malo i proći će mi rok…