Posveceno mom tragicno preminulom prijatelju

Jos uvijek trazim tvoje oci U pogledu nekog slucajnog prolaznika Jos uvijek trazim tvoj osmijeh Na licu nekog sretnog djecaka A tebe nema, vise te nema… Jos uvijek trazim tvoj glas U vjetru sto pjevusi gradom Jos uvijek trazim te negdje Iza ugla nerealnog ocekivanja A tebe nema, vise t…e… nema… Ostalo je uklesano tvoje ime Na kamenu i U mom srcu Duboka sjecanja Vise te nema… By Nifka

Sjecanja

Baci pogled na sat Pokucat’ ce neko Na vrata sjecanja Nesvjestan svog Iskrivljenog osmijeha Na licu stranca Dio licnosti Izasao iz sjene Dudova drveta Isplovile su misli Na pristaniste Olujne noci By Nifka

Demoni

Pozivaju me Na put Bezimeno Bezlično Mračan tunel Ogorčenje Na licu Tragično Slomljeno tijelo Zadnji znaci Poznatog Svijeta Površno Zadubljen U misli Čekam Zvuk Oštrog vjetra Netaknuti Bijeli snijeg Prepuštam se Tišinama Usamljen i miran Istovremeno Godine Tope se Spoznajem slobode Osjećaj Bolno prepoznavanje Žudnja Obuzima me Užas Bježim Od demona Obuzet Nevidljivom silom Vrijeme stoji Pogrešno Skretanje Ponovo Osjećaj gubitka Sve što Imam Su sjećanja By Nifka

I opet kiša će…

I opet kiša će, nadvili se crni oblaci Crni oblaci tuge nad mojim mislima Neka lije, neka sapere svu ovu cađ Ovu cađ što osta poslije vatre za tobom Neka lije danima, ne bi li ugasila žar u pepelu U pepelu gdje vjetar vatru ponovo rasplamsava Prazno je i hladno je u ovoj noći Ovoj noći što nemire krije By Nifka

Gospodin “Pogrešni”

Zašto me tražiš u očima prolaznika Zašto me tražiš kada znaš da prolaznik nisam Ako ikada pozeliš da me vidiš Ako ikada pozeliš nemirni smiraj Potraži me u potajnim mislima Potraži me u odrazu planinskoga jezera Tamo gdje si se zadesio slučajno Tamo gdje si ti onako nehajno Bacao kamenje u jezersku vodu Bacao kamenje u dubine mojih misli Koliko portreta sakrio je noćas ovaj grad Koliko portreta sakrio je večerašnji maskenbal Ko ce kome odglumiti omiljenu tacku Ko ce kome veceras biti sitan zalogaj By Nifka

Ritual

Zar da vječno ‘štujem ritual, Prinoseći samog sebe kao žrtvu… Zar da moju žar gasi pohlepa tuđa, Dok spavam otvorenih očiju pored ognja tuge… Dubokim snom naivnog vjerovanja… Ah, otrove, ah iskro otrova… Ne dá mi ovaj moral ljudski… Ako znaš šta je to? By Nifka