Ti mirišiš na mlijeko

Ovo pišem po posljednji put… hvala ti za sve trenutke koje si mi pružila, Hvala ti na vatri koju si upalila u meni, Hvala ti na probuđenoj vjeri, Hvala ti na nadi… Ja od tebe ne zelim ništa jer dobio sam sve. Kada jednoga dana pogledaš u nebo Vidjet ćeš da moja ljubav svijetli negdje između Oriona i Casiopeje. Vidjet ćeš da nema kraja. Ti znaš da nemaš tu moć zabraniti voljeti. Ovaj pozdrav neka traje vječno… “Zbogom, pa ako je to zauvijek, onda zauvijek zbogom.”

CASIOPEJA

Ja sam gospodar svega. I rata i mira. Života i smrti. Sreće i tuge. Mržnje, ljubavi, mora i ptica.   U mojoj ruci ne cvate cvijeće. Na mome dlanu umiru trave. U mojoj duši se gase ljubavi a u tijelu gore nove vatre.   Ne živim. Odlazim. Umirem. Tko sam  to ja? Zbogom ljubavi moja. Vidjet ću te među zvijezdama.   4 K.M.  14.01.1959. – 19.09.2015. (120720102117)

PONEKAD

Nije bilo nešto posebno voljeti te. ljubiti te … ne znam. Ne gorim… Ne drhtim… Ne treperim… Više ne plovim… Rijetko stih mi padne na um. Provodim mirne dane razmišljajući o svemu. I ponekad, samo ponekad ne mislim na tebe.

SLOM II

Mračna je ova noć. Tmurne misli razdiru mozak. Lome me sjećanja. Ne želim da svane. Živim u vremenu zvijezda. Bojim se svjetla. Odlazim u noć. Sam. Rodit ću se u nekom drugom vremenu. A ti? Postojiš li još uvijek? 4KM 10(21).04.2011.

Strah

Kada se bojim, molim te, budi pored mene. Kada mi srce zatreperi u strahu da odlaziš, budi tu. Kada ti vidim u očima da jer kraj, molim te, i tada budi tu. Jer tko zna, u ovom svijetu punom zamki, hoću li te ikada više vidjeti. Zato budi tu i kada te nema. Prepoznat ću te među zvijezdama, U vlatima trave, krošnjama drveća, povjetarcu koji me oplahuje i rijekama punim žive. U zraku koji dišem prepoznat ću tvoj dah. Samo molim te, ne odlazi. Jer ako odeš, možda ću te…

Djevojka satkana od drveta (Igračka)

Sve me podsjećalo na nju. Odsjaj neba u njenim plavim očima. Suze na njenom licu. Igra vjetra u njenoj kosi. Mlado žito pod njenim nogama. Puteni miris njene kože. Moja ruka na njenom ramenu i uplašeno srce na njenom dlanu. Pred nama beskraj. Kada sam zastao, uhvativši je za ruku (želeći je poljubiti), Rekla je: Zar ne vidiš… Ja sam od danas igračka. Djevojka od drveta. I ne mogu te više voljeti. Dalje moraš sam. Idi… I moja duša je odlepršala prema nebu, da nađe mir među zvijezdama. A srce,…

SLOM

Jutarnje sunce obasjavalo je tek procvale grane. Žuti maslačci radovali su se pčelama. Iz zemlje se polako rađao život, u oblicima milijuna mirisnih trava. Rijeka iz snova skladala je simfoniju proljeća. Krošnje su vrvjele od žamora ptica. Svatko je nešto radio, zajedno stvarajući najljepši osjećaj ljubavi. A ja… opijen srećom ja i zaboravih da moj je kraj blizu. Započeto 1978./Završeno 2010. Za K.M. 14.01-8-01.05.2010. pet.14:14 (1978-) 03.00

Nepoznatoj K.M.

U danima samoće odlazio bih na obalu I gledao kako mirno teče rijeka, dok je sunce svojim zlatnim zrakama nestajalo u daljini. I tada bih pomislio kako je svijet samo moj i Kako nigdje nikoga nema, Kako više ništa nije važno, Kako više ništa nije isto, Kako sve što volim nestaje, Kako nje više nema. A rijeku to nije bilo briga. Ona je i dalje tekla, mirno kao i u djetinjstvu. Toliko sam je volio. Započeto 1978./Završeno 2010. Za K.M.14.01-7-1503.-(1978/2010.)-01.05.  06.30 (Poslije 30.04.14.14)

Molitva

I tebe molim,  još uvijek sumnjajući, Sada, kada sam prešao pola puta U znaku traženja i Spoznavši da možda jesi stvaran. Kako možeš vjerovati Riječima bezbožnim I vidjeti u njima dobra djela? Svijet ovaj koji si sazdao, Ti ili možda netko drugi… Kako da saznam istinu? Molim te, pomozi mi. Za K.M. 14.01-6-26.04.10. 23.30 (Poslije Proroka)

SAN

Negdje u nekom drugom vremenu, Negdje u nekom drugom svijetu, zlatnim suncem obasjanim zrakama, Nakon tisuće i tisuće godina, U jednom sasvim običnom danu, Reći ću ti da te volim. A ti… O, kako bih volio da me prepoznaš, Nasmiješ se i sjetiš. I da ti u očima vidim davno obećan odgovor, Jer ti možeš reći sve, Bez riječi. Poslije čega više ništa neće biti isto. Za KM 14.01-5. –  2403.2010.

SANJARI

Ne znam, Je li mjesec bio lud te noći, Ili se samo igrao sa zvijezdama. Zvijezdama u njenim očima. Ne znam, Ni jesmo  li to veče dodirnuli anđela. Ne znam, Ni je li ona bila stvarna. Ne znam, Jesmo li lebdjeli iznad zemlje  te noći. Ili je to bio samo san. Ne znam. Za KM 14.01-4. –  29(03.04).03.2010.23.15

Osjećaj proljeća (Sanjari)

Kao da je čekalo na nas, Već odavno opalo lišće mirisa cimeta šuškalo je pod našim nogama, Ona, božanske ljepote s licem anđela i biserima u očima, Bila je moj san. I ništa drugo nije bilo važno Samo njena ruka u mojoj I naši isprepleteni koraci. Zagrljeni i ranjivi hodali smo prema beskraju A na nebu, bezbroj zvijezda slavilo je svetkovinu ljubavi. Mi, mali i nevidljivi, Utkani u dio svemira pridonosili smo toj ljepoti. Čula se tišina. Vrijeme je stalo. Za KM 14.01-3. –  18(20).03.2010.0530

Što volim

Volim jutarnje sunce koje obasjava snove moga djetinjstva, Volim rijeku svoje mladosti, sivu i mutnu, koja mirno teče mojim snovima, Volim to plavo nebo, koje mi iz dana u dan ulijeva novu snagu, Volim livadu na kojoj sam naučio svoje prve korake, Volim zvijezde i njihove beskrajne tajne, Volim daljine i duboko more, A najviše što volim je trenutak posvećen njoj. Za K.M. 14.01-2-14.03.10.

Sasvim obična pjesma

Jedini moj anđele. Nisam siguran ni da postojiš. Dragi moj anđele. Viđao  sam te u mojim snovima O, moj anđele. Ako te ikada sretnem, povedi me put zvijezda i dopusti da zasvijetlim na nebu kako bih joj obasjao put. Zauvijek. I ako vrijeme stane. I kada vrijeme stane. Za K.M. 14.01.

Odlazak

I kada jednoga dane sve ovo prođe, I kada nestane dragih mi lica, I dalje pjevat će stara mi ptica: Čuješ li starče ovu šutnju, Vidiš li starče ovaj dom, Netko svira u tvoju lutnju, Tuđ netko živi u domu tvom… Napisano jedne večeri 1977.

Njoj

Rujno vine me utješi, A tako sam bio mlad. Dao sam sve što se moglo dati. Oduzeli su mi sve što se moglo oduzeti. Ja opet ostah sam, Kao da svega nije ni bilo. A onda dođe zaborav. Napisano jedne večeri 1978.