. . sva sjećanja svi snovi sva nadanja, želje … koliko golem je zaborav kad u njeg sve stane? i sve to vrijeme prošlo, buduće, moguće ovo kamo će kad nas nestane? . a ovaj osjećaj što riječi šalje uhvaćen najednom ovom mjestu ovom trenutku od čega je kome je kad se od njeg ne […]
Autor: meroveus
više!
. . rosuljom skvašena magla može se ispijati čaša je uvijek puna i prelije se rubom po koži poteče posvuda poput ljepila hodaš li sve se po tebi lijepi nisi više čvrst proboju sklon nisi gomilaš se neutvrđenim redom trom i bez tlocrta krovnu gredu već ne znaš kamo smjestio bi a glas niotkuda zamućen […]
do
. naoblačilo se jesenjom sivom bojom tek proviri negdje pramen modrog . još je svijetlo iako Sunca nema pomalo prigušeno i nema sjena . gleda se nikamo i udiše sjeta neprimjetno svrhe bez boje lista . koji tlu se baca lagan šušti dok se koprca i napokon ušuti . što dalje od pathosa! što dalje […]
disleksija razuma
. najljepše cvijeće kupujemo novcem i ostavljamo ga na grobljima tamo vene, suši se, umire tamo ljepota propada s mrtvima sjećanju malen nadomjestak preobrati se iz nekoga sebičnog razloga u spomenik života kostima sve dok meso hodočasti i sve dok koža se zategnuta na njemu ima . cvijećem podmićuje se smrt popunjava se praznina ništavila […]
L’Etranger
. kocka bez ploha bez očiju ruke misao bez povodca u svemu je apsurd nedokazana tvrdnja kad ponestane vremena kad uspjeh je u ptici krletka a ravan puta duboka sinkopa Sunca nema bez osobnog čuvara i koraci naprijed hrle samoći nismo se uspjeli prerušiti dovoljno dobro pred svojom savjesti za trenutke opuštenog razgovora o namjeri […]
zadano razumom
. . od ilovače ljepljivi dani i od glinenog mulja neprohodne noći prošli su s novim biljegom paket predaje se dalje a bez adrese pošiljatelja ne može se vratiti od ruke do ruke odredište je sve nečitljivije ali stići će nekamo i poštar uvijek pozvonit će dvaput ne želeći iznevjeriti stereotip u kojem ćud zlokobno […]
without
bjeh od zabluda i promašaje nižem sve k sebi uzmem kamo se pruži a uvijek ispostavi se samo je od dužine dužina s obalama ocean postane jezero nepomična iz korijenja ista epizoda i zašto povjerujem? čemu očekivanje? zašto se nadam? kad sve složeno je od prečaca i nitko nikoga ne zna tek dio sebe u […]
paradoks negacije
. kad intelekt nadmeće se pamćenjem, statistikom, preslagivanjem odbacim ga to nije što od njega očekujem ako zadovoljština poput plijesni je na jabuci ako ne potraje sladak ushit nakon posljednjeg zalogaja i ako nepovratno izostane zanos Tereze u opusu Berninija . vrh strjelice ne smije biti nasumično usmjeren i ne cilja misao ne će pogoditi […]
jesi li
. jesi li slušala Marinu kad k sebi lomila je Bloka? tu grudicu svijesti koja kad krenula se bila je lavina i uvijek bila je prije bila je uvijek ispred neprevodiva i visprena skladala je, plesala na struni sebe pod omčom o vratu s plimama i osekama u utrobi pjevala je – Marina . svidjelo […]
samo malo
. ne želim ispod zlatne maske zavjetovati se Psećoj zvijezdi ne želim Amarnu gdje ime i žezlo su nepristupačni poželim da me ima više u Emersonovom govoru iako drugo je vrijeme iako drugi su ljudi ali istih šupljina u pogledima iste ambivalencije i neodlučnosti i trska se ista vjetru savija a svetosti nema tek sve […]
samo onda
. nas dvojica histrion i ja nemamo šanse niti iza barikada sve dok nas ona ispisuje oslikava i gađa stvarnosti nema sve je izmaglica apstrakcije što smjenjivat će se sa razigranošću Bakha u kojoj vizualno raslojava se i lebdi mimo poznatih boja, ploha i oblika možda ipak tako stigne se do onoga vječnog sada što […]
ublaženo
nešto pokrene me drugačije kazivati od svih govorenja uvjerenju po kojem sastavljen do drugih više ne vjerujem sunce se presavije modrim a zemlja kao voda poteče sjećanje k njoj već u budućem mahne, opeče i osmjehne se u sjeni obmane vidio sam ponte di Rialto bez prinčeva i princeza u snažnom luku koji odolijeva jednostavnim […]
ionako
. pohitao sam u dane koji značaj dali su krizantemama bez podneva ljeta bez jarkih boja bez svjetla kad se nema kad sve nedostaje i kad se u tami čeka Kora zavele su me arabeske mogućnosti što bile su same sebi dovoljne a do takvih nije bilo mjesta kašnjenju moglo se tako kao što poželjelo […]
vukovarski niz (post festum)
“Oprostite, ali svijetu su zanimljiviji oni koji griješe, od bezgrješnih i čistih. Od takvih se nema što naučiti, s takvima se nema o čemu razgovarati.” Siniša Glavašević: Priča o traženju . . siva se ploča dana u rašljastom granju zaglavila struže po krilima vrana i po mirisu dima netom ugašene svijeće dok krojači vijesti obznanjuju […]
i dalje
uz maglu, paučinu i dim tražit ću oblik spokoja o koji ću se osloniti kad srp Mjesečine bude odsijecao dio po dio nerealnih očekivanja za nešto čvrsto potrebno se dohvatiti a mora se rasporedom rebara koritima vena do atrija misli položiti i ključ ovaj darovan osjećaju života svoja vrata mora pronaći ako smisao je svrsi […]
vukovarski niz (solilokvij)
“Život nisu pogledi, život su djela, život su svi svjetovi koje čuvate za sebe, a ipak ih morate dijeliti; i ne pomišljajte na neki drugi i bolji život.” Siniša Glavašević: Priča o životu . . ponekad sve što započeo bih reći zastane u grlu i proguta se refleksno ne stoga jer nema hrabrosti ne zato […]
vukovarski niz (osamnaestoga)
“Vrijeme ima svoju aromu, ono je dio svih nas, naših lijepih i onih drugih, teških trenutaka koje poslije cijeli život pokušavamo zaboraviti, ali nam ne uspijeva.” Siniša Glavašević: Priča o vremenu . . onoga dana u onom trenu jedan otkos zrakom na sva lica spustio je maglu poznaješ ih i ne znaš tko su svi […]
papirnata brodica
smočio se ton jesenje poprečne flaute lišće ne šušti, zgnječeno leži granje golo oktavu stješnjava i sve bliže mokra zemlja piskutavija je zraku zvuci se otapaju u vidu kojim plovi tanka papirnata brodica već put joj se prekinuo odavno i po njem ehom ona odlazi . ne pomakni se! prati samo sjećanjem se prstima kad […]
preludij
uprošćen dan smjenjuje noć tama preokreće kožu i otkriva joj neprohodnu stepu a u njoj nepričljivo raslinje i nikoga . tamo bilo je ognjište davno netko je zastao možda prenoćio osamljen kamen bio je uzglavlje sve drugo je nestalo nema tragova ni miris sna nije ostao . ništa drugo ne preostaje: liježe se tamo već […]
stoga
u azuru staklastog jutra Mjesečina je bila jantarna kopča sveže nit pogleda do pređe osama bola je na njoj prosuta do zvuka s kojim po kosti struže prisjećam se samouvjerenog klesara iskrivljenog nosa koji iz uza dušu oslobađa kamenu i sa zajedničkom boli prije i poslije svih bolova misao ruci stvrdnjava . nema se vremena […]
pravo!
i lijevo i desno žiroskopu svijesti pomognu u paralelogramu sila kad sve poslije na uzici je misli a ispred pod nogama rubom provalija teče . pogled gore ili je slabost ili utočište svim namjerama što hod bi uspravljati mogle bez njega tko sretan li je on bodrenje rukama mijesi i žilavost ni iz čega sebi […]
duh duši
Freyja svom danu donosi u modrom akvamarin vidjeste li jedninom samoće pejzaž elegantan poput dolaska ugriza morskog psa? . bje koban čas kad svaka namjera obezglavljena preispitivala je razmještaj trupla i udova doimalo se igrarijom na obali u kojoj jednim apstraktnim iskorakom mogao se prekoračiti ocean izobilja a da se pod svodom uma ne zaniječe […]
quo vadis?
čini se doba je poništavanja i recikliranja već jednom isjekli su Noćnu stražu skoro stoljeće naopak je Mondrian i što je, napokon što je ljepota u oku promatrača? . možda estetika je u ćorsokaku a možda mora se ponovo spaliti Savonarola doduše, ima bukača uz njih sitnijih duša (najam rulji je blagoslov!) koji vraćali bi […]
impresija
impresija se rodila prije stotinu četrdeset osam godina u poruzi Louisa Leroya možda je on slučajno bio primalja neželjenom čedu nakon dvije godine trudnoće a možda su se Moire poigrale i važući značaj u beznačajnom nenadano presjekle vrpcu zaboravljenu od renesanse . već blijede boje magla sve zaokružuje ali plamičak traje unedogled unatoč grabeži vremena […]
sinopsis
dan je Zmaja sile što uspostavlja i razara sve zemlje i sve vode a ja sam odrastao pod staklenim zvonom u getu klišeja kojem istrijebljeni su žrtvenici ega i sad svatko je svoje panično božanstvo bijega i istodobno kažnjenik svojega Sizifovog posla . kad nema Sunca nema ni Mjesečine nema smisla nema zvijezda niti planeta, […]
Veneti
moguće bilo bi ljupko kad ispijala bi se kava nekoliko dana ispred Floriana na Markovom trgu daleko od očeličenih predrasuda i od samovoljnih pripadanja zabludama . moglo bi se osluškivati stvrdnjavanje hrastovih greda u temeljima morskog mulja dočekivati tlo u zapljuskivanju slanom vodom koja nezasitna zbraja sve udahe zraka . moglo bi se predahnuti na […]
osmoga
pregnantna Mjesečina sutra ponudit će se Zmajevom ždrijelu dok voda svuda prodire i sve natapa nema suhog mjesta nema obala ni čvrstog tla pod nogama svaka sekunda je kap koja nekamo precizno pada i prisjetiš se sutra: to je taj ubod kruga ova je čioda poput leptira zamahnula krilima i već vodom bio si gol […]