do

. naoblačilo se jesenjom sivom bojom tek proviri negdje pramen modrog . još je svijetlo iako Sunca nema pomalo prigušeno i nema sjena . gleda se nikamo i udiše sjeta neprimjetno svrhe bez boje lista . koji tlu se baca lagan šušti dok se koprca i napokon ušuti . što dalje od pathosa! što dalje […]

without

bjeh od zabluda i promašaje nižem sve k sebi uzmem kamo se pruži a uvijek ispostavi se samo je od dužine dužina s obalama ocean postane jezero nepomična iz korijenja ista epizoda i zašto povjerujem? čemu očekivanje? zašto se nadam? kad sve složeno je od prečaca i nitko nikoga ne zna tek dio sebe u […]

samo malo

. ne želim ispod zlatne maske zavjetovati se Psećoj zvijezdi ne želim Amarnu gdje ime i žezlo su nepristupačni poželim da me ima više u Emersonovom govoru iako drugo je vrijeme iako drugi su ljudi ali istih šupljina u pogledima iste ambivalencije i neodlučnosti i trska se ista vjetru savija a svetosti nema tek sve […]

vukovarski niz (post festum)

“Oprostite, ali svijetu su zanimljiviji oni koji griješe, od bezgrješnih i čistih. Od takvih se nema što naučiti, s takvima se nema o čemu razgovarati.” Siniša Glavašević: Priča o traženju . . siva se ploča dana u rašljastom granju zaglavila struže po krilima vrana i po mirisu dima netom ugašene svijeće dok krojači vijesti obznanjuju […]

i dalje

uz maglu, paučinu i dim tražit ću oblik spokoja o koji ću se osloniti kad srp Mjesečine bude odsijecao dio po dio nerealnih očekivanja za nešto čvrsto potrebno se dohvatiti a mora se rasporedom rebara koritima vena do atrija misli položiti i ključ ovaj darovan osjećaju života svoja vrata mora pronaći ako smisao je svrsi […]

preludij

uprošćen dan smjenjuje noć tama preokreće kožu i otkriva joj neprohodnu stepu a u njoj nepričljivo raslinje i nikoga . tamo bilo je ognjište davno netko je zastao možda prenoćio osamljen kamen bio je uzglavlje sve drugo je nestalo nema tragova ni miris sna nije ostao . ništa drugo ne preostaje: liježe se tamo već […]

stoga

u azuru staklastog jutra Mjesečina je bila jantarna kopča sveže nit pogleda do pređe osama bola je na njoj prosuta do zvuka s kojim po kosti struže prisjećam se samouvjerenog klesara iskrivljenog nosa koji iz uza dušu oslobađa kamenu i sa zajedničkom boli prije i poslije svih bolova misao ruci stvrdnjava . nema se vremena […]

duh duši

Freyja svom danu donosi u modrom akvamarin vidjeste li jedninom samoće pejzaž elegantan poput dolaska ugriza morskog psa? . bje koban čas kad svaka namjera obezglavljena preispitivala je razmještaj trupla i udova doimalo se igrarijom na obali u kojoj jednim apstraktnim iskorakom mogao se prekoračiti ocean izobilja a da se pod svodom uma ne zaniječe […]

quo vadis?

čini se doba je poništavanja i recikliranja već jednom isjekli su Noćnu stražu skoro stoljeće naopak je Mondrian i što je, napokon što je ljepota u oku promatrača? . možda estetika je u ćorsokaku a možda mora se ponovo spaliti Savonarola doduše, ima bukača uz njih sitnijih duša (najam rulji je blagoslov!) koji vraćali bi […]

impresija

impresija se rodila prije stotinu četrdeset osam godina u poruzi Louisa Leroya možda je on slučajno bio primalja neželjenom čedu nakon dvije godine trudnoće a možda su se Moire poigrale i važući značaj u beznačajnom nenadano presjekle vrpcu zaboravljenu od renesanse . već blijede boje magla sve zaokružuje ali plamičak traje unedogled unatoč grabeži vremena […]

sinopsis

dan je Zmaja sile što uspostavlja i razara sve zemlje i sve vode a ja sam odrastao pod staklenim zvonom u getu klišeja kojem istrijebljeni su žrtvenici ega i sad svatko je svoje panično božanstvo bijega i istodobno kažnjenik svojega Sizifovog posla . kad nema Sunca nema ni Mjesečine nema smisla nema zvijezda niti planeta, […]

Veneti

moguće bilo bi ljupko kad ispijala bi se kava nekoliko dana ispred Floriana na Markovom trgu daleko od očeličenih predrasuda i od samovoljnih pripadanja zabludama . moglo bi se osluškivati stvrdnjavanje hrastovih greda u temeljima morskog mulja dočekivati tlo u zapljuskivanju slanom vodom koja nezasitna zbraja sve udahe zraka . moglo bi se predahnuti na […]

osmoga

pregnantna Mjesečina sutra ponudit će se Zmajevom ždrijelu dok voda svuda prodire i sve natapa nema suhog mjesta nema obala ni čvrstog tla pod nogama svaka sekunda je kap koja nekamo precizno pada i prisjetiš se sutra: to je taj ubod kruga ova je čioda poput leptira zamahnula krilima i već vodom bio si gol […]