. »Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.« Mt 5:20 . . danas uz mene je Freyja i slobodu branit ću . a vi, sitne duše vi, koji hvalu jednom pokudama drugih gradite vi, koji jednom mjerom sve buduće mjere mjerite vi, […]
Autor: meroveus
prvo lice jednine
. nakon havarije noći kosa traka svjetla uvede te u prvo lice jednine samoći a bio si negdje u blizini svemu raspodijeljen ravnomjerno svim stranama svijeta i ni u čemu nisi oskudijevao utihnutog ega bio si u nečemu sastavni dio poput plohe kamena i kapi oceana . tek ime bilo je sveto i po njem […]
misterij
. sjeverac šiba zabranjene misli poput skretničara propušta riječi svi drugi vjetrovi ušute i skriju se bez hrabrosti nemaju kamo stići i ostave te na vjetrometini . stisneš se, zbiješ do daha dok nevrijeme rezovima hladnoće otkida dio po dio otkucaja . čini se ništa ne će ostati čistka je metodična isključuje se i uklanja […]
idibus martiis (dobro jutro)
. poskliznuo sam se o Sunce jutros kao na koru od banane . sve kako bio sam iznenada, zbog gorčine svjetla od sebe onoga više nisam . netko sam drugi u položaju kojeg ne znam netko sam zaboravljen o kojem se prisjećam . a na leđima most srušen do grudi se kamenu probija bez luka, […]
idibus martiis (okomito)
. vodom okružen u vodi sebi još uvijek neraščlanjen i nepoznatog okretišta tečem k stazi a svaka kap poput svrdla zarine se, prosiječe, odlomi širi krug iz središta do prethodnog udara trenutka kruga otvori ga i rastvori bez jasnog dodira a misao jedna ista poput note bude tamo kapne i ponavlja se krugom svim krugovima […]
idibus martiis (kiša)
. o kišu dan zapinje ponavlja se poput neispisane stranice i sluti: već dogodilo se ranije već bilo je isto prije a sva ova meškoljenja materije tek varka sna su javom ispod mokre obrazine . uzalud tkaju se misli do apstrakcije kad nemaju zapremine i onaj zamišljen uzorak u nekom slučajnom trenutku prosto iščezne ostanu […]
jutarnji brevijar
. zora trepti na iglicama cedra poput bušotine zemlji pod kožu se očekivanju spušta i ne zna se odakle istječe sjaj potrebe ili iz izmaglice što obujmljuje ili iz jezgra kamo nazad hoće . možda misli o strahu samo osjećaju se slute a možda došle su iz zatajenog središta ogrnute bojažljivošću . tek kose trake […]
anaesthesia II.
. Worm Moonlight pomogne otrpjeti udarac osunčane zore promatram kako sjena otvara novo poglavlje a kamo će se izdužiti uzmem kao nepotrebno pitanje . trajem tragam onako kako ovo zdanje podignuto je prije asfalta i stakla i prije nego okružili su ga uvjetovanim gradnjama . bez pohvale bez prijekora tako je bolje, zdravije možda dostojanstvenije […]
vrpca
. nepopustljivo dug dan stisnuo se rubinskom isječku kamo će zapasti . posljednji pogled neobično se usiječe posljednji akord neobično se zapamti do njega sluhom kojem uobičajeno buka gospodari . ne, nije otpor, niti predaja nema utjehe, ni ugroze tek fragment je melodije koja strugala se rebrima poput zaglušujućeg slavlja grmljavine i kad prestanu kiše […]
pearl
. u mesu što pulsira kavezom rebara u vijugavom nervu koji se rastoči deltom na kraju puta i talog bude dnu nekamo odakle hoće se disanje prazno je nedostajuće a ne dopuštam ne dam opskurnom razumu da od glasa gradi prečac imam benevolentan strah kad pomjeri se oslonac dozvoljavajući rušenje i apstrakciju završnog udarca . […]
bibiipbogušić
. ja nisam pjesnik nisam poeta Parnasa ni poeta laureatus no ništa ljudsko nije mi strano . možda tek nešto me zasmeta mala sitnica kad “pjesnik iz duše” dušom koja bi trebala biti široka za sve duše neku drugu dušu hoće umanjiti dapače osobu (moju malenkost) njegov živ dah prozove “kopcem” disanje “bezveznim” i kao […]
sjaj niti
. nešto je bizarno u postupku kako život se podnosi moglo bi se biti zahvalan daru moglo bi se ne zahtijevati tek samo uzimati ono što slijedi ali ništa od toga ne miri . sve poznato u svijetu mjeri se po jednoj niti iz koje smo pruženi i do sebe obećani a kad je tiha, […]
preko vremena
. smjelost je riječi kad bezobzirne u grudima se nose i tamo u vrelini kuju do oštrice koja mora se upotrijebiti inače rebra opuste i pridruže se sivilu povorke bez svrhe, smisla žureći iz praznog dana praznini slijedećeg . usudiš li se ostaviti znak tko sam kao što imenom tebe predao sam svima bez bojazni […]
Ares Afrodisiakos
. Zmajskom mjesecu koji počeo je dvostrukim sjedinjenjem moraš hodati po srčanim brazdama obzirno i pažljivo nisu uzalud njima divovi prve korake krčili nisu se uzalud njima zavještali . nešto od tog hoda preostalo je bar u jednoj kapi krvi koja do svog otkucaja u najtanjoj sebi još uvijek velebnost čuva i s kojom čitavo […]
Jarčeva pjesma
. povratkom snjegova i hladnoće Jarčeva pjesma preobratit se hoće u tužaljku svaka kap Sunca u ledenoj je sigi i već ponestaje mjesta unutra . kad ubrzaš korak zgrabi ga mraz i tamo gdje rasla je trava bodeži vlati nepristupačni zemlji odjekuju iskrvarenjima . ne dozna se zašto tako prilaze s kime uspostavljaju dijalog i […]
Casablanca
. ne može se rascijepiti krinka uma i osjećaj onaj do života uvijek u naličju se gleda već digao je ruke predao se labirintu lutanja nikad protumačenih namjera sad samo promatra iz prikrajka s neodobravanjem demonstracije moći kojih nema a ipak su uvjerljive u zajedničkom imaginarnom prostoru i igra su kojoj nema kraja samo stoga […]
Isle of the Dead
. dan se otkrio snijegom sub rosa poput ostavštine na Böcklinovoj slici Isle of the Dead . siva bjelina stijena uramila je čemprese iza kojih je ništa a ispred je kobnije sve ispred poslije odvodi čempresima samo jedna je staza stazom koja je posvuda samo jedan je peljar neumoran poslom od kojeg se ima i […]
spavač
. ponekad zatekne se iza očiju netko tko spava i uvijek ne znaš što s njim . ako sanja – ostavi ga ne diraj mu krila i najtanji dodir slomit će visinu . ima li noćne more ne zaustavljaj ga skrenut će pogled sputat će se ruka i zaustaviti trenutak kad odlučujući pokret donio bi […]
Kentaur
. kad prije proljeća proljetna kiša proplače zemlji rominjanjem i bujicom kad topla je i hladna gori bez razloga bez Mjesečine, bez Sunca bez ijednog Putnika kad nema smisla opirati se i kad svaka riječ je lakrdija u pantomimi predstave značenja . tada zašutiš poput Harlekina i zgotovljen osmijeh pružaš ispod suhe nadstrešnice ne daš […]
Titani
. kad gore visoko Putnici u slapu teku bez uzlova i zidova kao što tekli su eonima čini se svi stali bi u činiju Mjesečine a svaki kapric ove ćudi zanijemio bi presitan i neznatan kao zrnce u žrvnju i kap što ćuti si slanoću mora . gle, posvuda su gorostasi drevni Titani koji nezainteresirani […]
proljetni umor
. proljetni umor stigne preuranjen i toplinu ispod kože toplini visoko gore odapinje korici Mjesečine . tako se čini lakše se uzme u vremenu koje ne nudi objašnjenje već se osiono rebrima zarije i tamo bude pridošlica ne nepoznat ne nepozvan uklopi se kao udahnut dah prijeko potreban stvrdne se oprugom do kosti i čeka […]
nije stati
, ono tko sam očišćeno od onoga što sam jedino se može ponuditi značaju vremena i tek možda opomena još bude značajna mu ako sadržajem u oku zapamti se ljepota dok sveudilj svijet pohaban pogledima u susretu nasilan se ruši . zašto skrije se ljepota? zašto sramežljiva je kad um pokuša joj prići? . izostane […]
misao
. iza zaključanih vrata s druge strane ponora osluškujem otkucaje vremena koga nemam . nije stilska vježba ako misao spotakne se o nepostojeću stubu ako početak joj prvom koraku naglo zaustavljen izduži se onamo kamo pao je vrh sjene . i ne pita zašto tamo mora odakle hoće ne zna kako ima se naum ona […]
druga strana
. ne znam što je osjećaj hodati po tankom rubu Mlade Mjesečine nije obrazloženo moraju li potplati biti izdržljivi ili se bosonogo uzima užareno kamenje kad povuku se vode . ne znam je li hod stvaran ili samo se misao tijelom premjesti udobnijem ležaju a za njom otisne se jedan svijet opipljive dimenzije do parapeta […]
tako
. dan je počeo nemirno s prerano probuđenom guštericom na vrhu prsta koja spuštala se dlanu svježinom zamirisala je trava . potpuno suprotno od stijenke abdomena što središtu metodično se dubila i kao da pita: hoćeš li se opredijeliti? ljuske kože hoćeš li svući do onoga tko si? ne onako kako pogledi ravnanjem do tebe […]
dan D.
. . za tebe od danas birat ću riječi od slane morske užadi i od jarbola brodica uspravljenih visini slagat ću ih kao na pijesku kamenje kad slažu djeca ne mareći što razbacat će ih plima otpuštat ću ih poput balona i promatrati im slobodu koju će uzimati daleko od jeftinih pogleda . neke riječi […]
budi
. želim, nadam se da si dobro ako u paučini života najčvršće je od misli tkanje i ako sve što postoji s njima najbliže se dodiruje do razloga osjećaju s kojim lomi vrijeme samo za sebe kako bi prepoznao se u većem od koga odijeljen je nasilno odveden u igri mijene materije . pamćenjem stigne […]