SPAVAŠ

 Ti spavaš Crvene brojke sa budilnika broje jutro Sunce curi po tvojoj kosi I kaplje po podu Lijepa si s prosutom kosom I modnim revijama « people mode » na ormariću S razglednicom mog rukopisa S mora Htio sam upoznati snagu ljubavi Sad je red na mene Voli ne voli strastveno do zadnje latice I još uvijek zauvijek Pouzdano Čak i kad spavaš Obasjana jutrom i toplinom I gledam te Tvoje su misli Nedokučive

CRVENO BIJELO PLAVO

 Gospođa je ušla u trgovinu Stražnjica iza nje Gospođa je izašla iz trgovine Grudi  ispred nje Ne znam ni mjesto ni tok stvari Naizmjenično  Crveno bijelo plavo nije cvijeće Oko groba pokopanih bez imena ni roda U bezimenoj smrti Vjetar je zakopan u duboku tišinu Plavo je boja iznad nas Gomila uokolo je crvena od zemlje pradjedova Bijeli su oblaci i pjena ispod hridi Plavo je i more Nebo je palo u njega Razmišljam o ljudima i stvarima koje volim Tošu Cigana i njegovu Ciganku Pjesme Tedija Spalata ili Olivera…

HVALA SVIMA

To je već druga priča To ne može tako i ne može tako nikako Dalje Staviti noge na stol i zapaliti lulu Duhana pa otpuhivati plavkaste kolutiće Ljudima pod nos To ne može tako nikako Pčela kruži preblizu vatri i oprži krila Neoprezno Kao čovjek preblizu sreći ili svijeći na uzglavlju A sanja pakao i Gori To ne ide nikako Ptica slomljenih krila a mačak u vreći Reći će se u redu jer ne možemo plakati ni kleti Hvala lijepo svima Na svemu Ljudi

Prolaznik

Nacrtao sam veliki krug, Povaljao visoku travu oko izvora, Iz čaše svojih ruku pio sam na koljenima, Zanemario tratinčice i koprive, Jer sjećanje zataška ilovaču i Čičak na suhim usnama. A kada prolaznik iznenada svrati Bijedan i neveseo, Podarit ću vino, sol i kruh. Jeo bi, pio i rekao : – Nisam zavidan, ne ovisim o drogi, Bit ću kao drugi ; okrutan i lukav, Znači, gradit ću svoje mjesto… Najeo se, napio, Stavio nož u džep i otišao. Bogat i sit.

SNOVI O SREĆI

U mom je kutu smotak bezbrižnosti. Pod nogama raste mahovina i slama, Stavio sam oprez na svoj prozor. Kvarc je na vratima da svjetlost prođe. Nadam se još uvijek snovima o sreći. Kao stari bog u Bibliji Mormona Pješačim, utopit ću glavu u tvoje krilo A u mlakoj sjeni tvojih grudi bih odspav’o Malo. Neka tvoja nježnost jedri na otkucajima Mog srca, dok slušamo ptice u vrištini. Zadojit ću se tvojim dahom, izgorjet ću u soli Tvoje kože, kušati mlijeko gorke naranče. Osjećat ću tvoje prste u svojoj kosi, otvaraju…

HODOČASNICI

Hodočasnici putuju prema tajnim vratima Nekog škrtog svetišta, sa svijećama pred licem, Ruke im se grče ispod mantije u naborima kože Njihova je vjera uvriježena kao stijenje. Sutra je neki nepromijenjen trenutak od jučer. Zaborav nije nego uzaludan put. Prnje neba Oblače golotinju srca i naborano čelo Nekog briljantnog uma, goruće istine. Ne ostaje nam ništa nego poslušno bačijati ! Prošetat ćemo zvona na vratu, vunene kabanice, Nanizat ćemo ogrlice od jajolikog kamenja, Nahranit vukove a da ovce ostanu na broju… Na visu će nam tama izjesti nasmijano lice.

KAD BOLI

Ako me boli šećem, slavlje je oko mene, Crni, bijeli, mediteranci, cigani… Koješta u izlogu naših lutanja. Kokice za pet kuna kila, Žlice za obuvanje cipela, češljevi. Pješčani sat bez stresa Presuši svaki nespokoj. Bijele noći, istrošeni dani; Medaljoni ljubavi u kosi Haljine rascvjetane na vjetru… Ako me boli šećem, život je oko mene, Ulično kazalište, kočijaški život… Od fontane do klupe u parku Sunčani zraci dižu barikade Dječjeg smijeha. Ako me boli šećem…

ZAJEDNO

Bit će mi kao da smo opet živi. Stavit ću dvije svijeće Jednu za tebe Drugu za sebe I sve će se primirit – sve teče ! Svakim korakom puštamo sjećanja, Stoljetnu korotu, Sjete bez vrijednosti U prapočetnom dijelu ljubavi. Uvijek iznova nastavljamo život. Umornim koracima smo bušili maglu, Čitali novine svatko radi sebe, Kao simbol nekog lojalnog života. Svi šute dok tražimo Osjećaj uzajamne prisutnosti…

JUTRO

Dašak nepoznatog prispijeva iz tišine. Mrak je protkao nebo drhtajem zvijezda, Položio mjesec na dlan vrištine, A krik budi galeba i staru sovu Prije nego što zora legne na pučinu. Pogled se upreže u crtu horizonta. Dali smo čovjeku drskost ljubavi, Ni jedna slika mu ne izmiče. Pristao je rasti na oranici Rođen od vlastitog sjemena. Prva je zvijezda s istoka Gdje svaka riječ dobiva svoj štih, Kao što zadah vode počinje na izvoru I teče prema gnijezdu starih vrba. Tu izdiše duša cijelog roda, Preci su pokorili uragane u…

NA KOLJENIMA

Već sanjam da se pridižeš na koljena Da se pridižeš i da sam te pridigao a ti padaš Iako te za ramena držim a srce ti zamirisalo Ružama Plakao sam po tebi Suze su padale u tvoju kosu i na tvoje ruke i Na moje ruke nesposobne nacrtati na bijelom papiru Tvoj glas Tugujući uspravno naginjem se nikamo Razmišljam o mudracu koji kaže da nemamo ni Svoje ime ni pretke kojih smo vrijedni a pričajući o tome Mlatimo praznu slamu Misli se gube Srce šepa ponekad a mi pokušavamo oponašati…