Hidroliza

Hidroliza je kemijska reakcija u kojoj sudjeluju molekule vode, sve dok kisik na godišnji odmor ne ode. Tada tu ostanu samo dva vodika, Koja u pomoć pozovu crnog bika. I bik reče veselo : ”Vodene otopine soli  jakih kiselina i slabih lužina Djeluju zbog hidrolize kiselo.”

Hvala

Draga majko, Želim ti reći hvala Za sve što si meni dala. Hvala ti za sunca zraku. Hvala ti za svjetlo u mraku. Hvala ti za brigu svu. Hvala ti za ljubav tu. Hvala ti i za brata dva. Hvala ti za sve i sva. Za tebe se majko noću molim I tebe majko svim srcem volim!

Čarobna majka

Moja majka je kao iz bajke Ona nije kao druge majke. Ona čaroban osmijeh ima U njenom krilu nikad nije zima. I čarobne ruke ona ima Uživam kad miluje me njima. Baš zna čarobirati ta moja mama, Stvorila mi je i bracu i seku da ne budem sama. Moja majka i čarobno srce ima U njemu ljubavi za sve nas ima. Puna je čarolija ta moja majka, Uz nju moj je život prava bajka!

U dobru i zlu

Moja majka smeđe oči ima, Uživam kad ogledam se u njima. Kad majka s ljubavlju me gleda, Znam da nikom ona mene ne da. Ona cijeli je moj svijet I za me najljepši je cvijet. Ona u sebi nosi radost i dugu, Ona meni uvijek odagna tugu… Moja majka za mene je uvijek tu. Moja majka i ja-u dobru i zlu.

Ona i ja

Kad sam se rodila, Ona me dojila. Ona je oko mene skakala Dok sam noćima plakala. Kad sam prvi korak hodila, Ona je za me brigu vodila. Ona je pred mene došla Kad sam u školu pošla. Ja sam svakim danom sve starija bivala, A ona je, gledajuć me, uživala… I iako sam još mala, Shvaćam što mi je sve dala. I na tome ti, majko, hvala!

Biće najmilije

Od prvog trena Prati me kao sjena, Čuva me i bdije Moja majka-biće najmilije. Njen osmijeh blag Mom je srcu drag. U njemu ona ljubav krije Moja mati-biće najmilije. I kad u sebi nosi tugu Ja ne želim nijednu drugu, Jer zbog nje moje srce bije… Moja mama-biće najmilije!

Nikola

Kraj hrastova panja, U šumici staroj, Postoji kuća manja… U njoj po danu nikoga nema, A kad padne noć- Svašta se u njoj sprema… Svjetiljka se pali, Uz vatru netko sjedi… Netko zgrbljen, mali, Netko posve sijedi… On živi sam, Nikoga nema, I po cijeli dan On igračke priprema. Za imendan svoj, On djecu veseli Ne štedi tada znoj I darove im dijeli.

Glas i slovo

Kad zapuše jači vjetar Uuuuu i oooooo stižu do nas. To što čuješ nije slovo, To se javlja njihov glas! Na ploči se već vidi Nešto čudno, nešto novo! Ako pažljivo pogledaš Ugledat ćeš slovo! Slovo do slova riječ čini, A rečenica su riječi Povezane u cjelini. Stoga i ti mudar budi Rečenicu složi i malo se potrudi. Ono što nas čeka I nije mudrost neka. Danas ćemo vježbati Rečenice čitati i pisati.