Tko su pjesnici?!?

Tko su pjesnici?! (osim čuđenja u svijetu) U israznosti svakodnevnice i neprestanom ponavljanju istih rituala, nestale su riječi. Zaboravila sam sve što sam smatrala važnim za reći, jer me mladi mozak vara povremenom amnezijom. Ne inspirira me Antigona,niti Bajronovski weltschmerz. Rečenice mi dostižu maximum od 3 riječi i stihovi se vrte u besmislene cjeline.. Vrijedi li to nastaviti i može li se pjesnikom zvati netko tko pisati ne zna, tko ne nosi poetski spiralni DNK u sebi. Nagrađuje li se pokušaj, i broje li se padovi?

mojoj ljubavi

Sada ljubim drugoga, držim ga za ruku čvrsto, radujem se njegovim uspjesima i žalujem tugama. Voli me šutnjom, voli me tiho, voli me nježno, gleda molećivo i kupuje mi Svijet. Ništa nije previše,za njegovu jagodu. A kad ga nema, moje srce čami samo i čeka ishod ove priče,čeka ga kao ozebli zraku Sunca.

Pauza

Stavila sam pauzu na trenutak, ostala sam gledati za tobom, na ulici. Prolaznici su upirali prstima u mene. Rekao mi je neki djed u prolazu da mi pamet nije jača strana. Pa nisam to nikad ni smatrala životnom olakšicom. Glupi uvijek bolje prolaze. Navodno. I dok sam tako u pauzi gledala za tobom, leđa su ti bila šira nego inače. Moje molbe za dozom razuma lebdjele su u zraku. A zrak je mirisao na uvelu dunju. Opet si me ostavio na ulici, da skupljam svoje misli i nosim ih kući…