tuga

Nek tuga rađa najljepše pjesme, no strah koji vlada u meni poput nemani nek prestane tjerati od mene sreću koja me napustila. O radujte se moji neprijatelji, o radujte se nad mojim padom, nad mojom nesmotrenošću i ludošću… A doći će dan kad će mi sreća reći “Evo me opet”….. Hoće li vjetar i nevere porušiti zidove oko mene dok se ne pojavi, hoće li povući za sobom svakog tko zazove mojhe ime? O dušo, reci mi, jesu li vražije kandže uzele tvoje mile zvukove… O reci mi, reci mi…

Srećo, gdje si otišla?

Život me kažnjava da izbrišem sa sebe svaku samodopadnost… Navukao je na mene sram i ludost od mojih dijela napravio. Tko li su oni što me sude? Uspavane sjene “pomagača” što svako moje neslaganje preziru poput zvijeri što me hrane svojom nesrećom. Na svijetu sreća bi bila reći “Zbogom” svakoj prisilnoj ponudi, svakoj neiskrenoj riječi……….. sreća bi bila reći “Zbogom” životu koji živim, onom koji je uvjetovan tuđim mislima, tuđim djelima, tuđom sudbinom…. Poput igračke u tuđim rukama vapijem: O dokle, dokle ovo mučenje?

Bijeg od ludila

Iz srca svoga melodije ću slati jer razdvojenost ova ne vidi puninu doli traženja izraza za sve one žilice kojima su naše duše  i tijela naša isprepletena. O nevoljo, o grome što me pogodi! Nema bijega od ovog ludila nema utjehe za one snene oči nema cijene kojom se može ovo platiti. O Ljubavi, da mač tvoj nije poput tijeska i ražarenog ognja, da li bi otkrili da srce još kuca u našim grudima. Da me ova bol i ova čežnja ne pogađa, da li bi znali da ljudstvo nije…

Neizvjesnosti

Dopusti mi da budem tvoja luka za kojom žudiš, tvoja suza, tvoja radost… Ali pazi! Ako ti je srce krhka biljka, ne vjeruj ovom čežnjom ovijenom stvoru. Ako ti je srce violina, možda ne znam kako da sviram…

Za “nedostupne”

Očuvaj me od mržnje, Gospode očuvaj me od mržnje prema onima što s visoka gledaju na nas  “obične”  stvorove, što busaju se u prsa pričajući o heroizmu, što kunu se u svoju pravdu i uzimaju si prava koja drugima pripadaju… Očuvaj me onih, što prodaju duše za veličinu, za vlast, za moć nad drugima. Očuvaj me,  Gospodine,  od mržnje, jer dok mrzim, gubim… I dok oni uživaju u svojoj nedostupnosti masama, ja shvaćam jednu stvar: Nama je SREĆA dostupna!

Razgovor sa sobom

O recite, o recite ljudi tko sam ja u tom vašem svijetu? Ima li za mene mjesta u vašim srcima? Svaka moja simpatija da l` je ikada razmišljala o meni, da li onaj kome misli moje lete pomisli ikada na mene? Oh, luda glavo! Ta maštu držiš jedinom nadom! Oh, luda glavo – jesu li riječi tvoje sišle do njegovih ušiju? U kutku svom sjedim, u strahu pred ljudima strepim, ne znajuć što iza kulise me čeka.

Budi mi prijatelj

Nije potrebno da si svaki trenutak uz mene, (ta svatko ima svoju stazu) budi mi blizu kada više nemam za nikoga riječi. Ne tražim da si na raspolaganju u pola noći, samo me nazovi kad si sretan i puno češ mi pomoći. Ne tražim da mi povlađuješ za sve moje postupke, budi jak da se boriš protiv mojih mana, mjesto da me napuštaš. Znam, teško te nać, kao u moru bisera i zato se učim ne tratiti vrijeme tražeći dragocjeno kamenje, već prepoznati svaki cvijet na mom putu – svakog…

Spoznaja

Kad bi ovaj život bio pjesma kojoj note uvijek u visokim tonovima svoj zanos šalju, mislila bih da sam u raju i da ova pustoš što mi srce para nije ništa drugo do sjena veće stvarnosti. Koračam kroz život, kad pogledam istini u oči shvatim: nemam kud. Dom ne mogu naći u okvirima kuće, ne mogu ga naći u nijednoj instituciji, ne mogu ga naći u trudu da željene ljude zadržim pored sebe…. Daleko je moj dom, daleko je srce Boga. Na svu sreću On mi pušta svoje niti.

Nešto

Postoji nešto, pred čime misli gube željenu putanju. One traže stalno vedrinu, traže prijatelje, traže uvažavanje i svoje mjesto u svijetu… Ali kao da žele zaboraviti ono nešto što treperi u kutevima srca, ono nešto što će otkloniti ponos, ono nešto što će probuditi sjetu, ono nešto što nas čini neshvaćenima među ljudima, što nas čini strancima i vječito baca u nepredvidivosti života. Zastajem pred sobom, želeći otkloniti sve ono što se drugima ne sviđa, sve ono zbog čeka me napuštaju i okreću se svojim putevima; i počnem se sramiti…

Još sam dijete

Još sam dijete i ne znam gdje da prihvaćenost nađem, još sam dijete i ne znam gdje su se sakrile moje snage. Još izgubljeno tražim svoju dušu, a oko mene samo hrpa stvari i oblika. Još uvijek mi misli nemoćno vise, Još uvijek osjećaji moji ne poznaju hrabrost.

Pjesma za moćnike

Nije lako lako voljeti malene, potlačeni na ovoj zemlji slika su nemoći u svakom čovjeku, slika pogažene slobode,  robovanja. Nije lako voljeti odbačene, približiti se toj rani svačijeg života. Od poniženih okreću se glave, nesposobne oblijeću kritike, ženska prava susreću podsmijehe. Ta pitat će se netko: gdje je taj raj na zemlji, jednakost i pravda. Meni govori netko: samo zaljubljenici u Boga i ljude nose sreću u vlastitome srcu.

14.7_09

Ispovjest vam svoju dajem, zrno svoga traženja: Jedan dečko pisao meni – zbog ljubavi je umro tisuću puta, zbog boli svoje  ljubav je zamrzio. I pomislih: pronašla sam dušu vrijednu svoje pažnje. Naša ljubav polako je cvala, no nesreća je u njoj rasla – ludilo i ljubomora, posjedovanje u okovima. Dugo mi je trebalo da shvatim zašto odbacujem onog tko mi ruke pruža. Učih se prihvaćanju, borbi i strpljivosti, no u meni srce znalo je da pati. Tražila sam ljubav, tražim je i još, a u ovom zrnu traženja shvatih:…

ŽENE

Dati će ti grudi mekane, dati će ti strpljenje svoje, poslušat će tvoj glas zaboravivši vlastite čežnje. I bit češ im bog što je oskvrnuo njihovu dušu, sposoban povući ih u vlastite praznine. I pokrenut češ se naprijed nad ženskim nogama i zaboravit češ da su postojale njihove misli, i oči tvoje neće vidjeti bol u ženskom srcu. Ostat će ti vlastite iluzije i strah od rizika: Predati se ženi.

Potraga

Gdje ću pronaći ljepotu i sunčev trag što srce grije? Opustjele su doline moje duše i suša je zavladala. Gdje su sada bistri potoci što nose vodu života, gdje je sada Bog kojeg tražimo samo da bi prikrio naše gadosti? Otišao je Duh što je služio kao utaživač naših želja i ostavljeni smo na milosti koju još ne poznajemo. Kakvo je lice tvoje, Gospodine, pokaži nam svoj jezik ljubavi.

Nezrela ljubav

Još smo mladi i srca naša ko mladice gore, Mi nismo upoznali ljepotu vjernosti, ni svoje dvojbe nismo maknuli od sebe. Mi nismo pronašli put koji će nas odvesti sreći, našli smo samo kušnje što tvrdu sjetu siju. Pokaži srce svoje i hrabrošću se naoružaj, nemire izliječi obalama spokoja.