xxxx

Beskrajna noć, zvuci tišine ispunjavaju moju nemirnu dušu. Želim ti noćas govoriti o ljubavi. Želim ti dati svoje srce, svoje postojanje. Želim se ponovno zaljubiti u stanice tvoga tijela, tvoje oči, tvoju dušu. Želim opet osjećati čar zajedničkog postojanja. Ali, kasno je. Nož mržnje koji si zabio u moje srce stvorio je neopisivu bol. Voljela sam te nekada, nekada kažem. Prekasno je za povratak, prekasno za osvrt. Predugo te mrzim da bih te mogla voljeti. Predugo mrzim da bih više uopće mogla voljeti.

tebi

Slutim te noćas mirisom tišine i svježeg zraka napola mokrog asfalta. Slutim te mišlju nepoznatih pjesnika i zaboravljenih ljubavnika. Slutim te, ali ne osjećam. Ne osjećam davno izgovorene riječi. A željela sam pobjeći, i pobjegla sam daleko, jako daleko. Tako daleko da sada niti sama ne znam gdje sam. I čula sam, tražio si me. I nisi me pronašao, a bojim se, i nećeš. I pitao si se zašto. Ah, i ja sam. A zašto stvarno? Sada se poželim vratiti…Ili lažem? Lagali su i mnogi prije mene. I sami sebe…