VOLJELA SAM…

Voljela sam te,bezuvjetno… a napokon u tišini stigne misao,nema te više… ne mogu jedino da zaboravim… trenutke plača kad si me grlio, čvrsto i ljubio čelo…. bilo je i smijeha,do suza… ne mogu zaboraviti…. onu iznenadnu ružu, svaku školjku,ljubav na pustoj plaži, i opet suze radosnice pomješane sa bolom… tvoje iznenadne dolaske, šutnju za moje dobro, vožnje bespućima,znajuči da varamo, brinući jedno za drugo,pogled tvojih očiju između neba i mora, djetelina s četiri lista, opako sitnih djelova ljubavi, ljubavi,prave i iskrene…. Hoćeš li moći,jednog dana, mada znam da jesi, oprostiti…

GDJE SI…

Ni pred Bogom ,ni u srcu nije bilo , tražiti oprost ne mogu, jer u duši istina  je… Gdje si? Gdje postojiš,ti,neznanče što bujicom me nosiš, što nemir i besane noći mi nudiš… Gledam nepoznatu ruku,osjećam, grli me…. a suza suzu stiže… Grijeh je,kažu, a zakone piše srce moje … Tuga me budi,s njom sam danju, noću me usniva, grli svojim nestvarnim rukama… Volim te,Neznanče, da li ti moje riječi nešto znače… Želim da naslonim glavu na rame tvoje, da mi budeš utjeha, gdje si,reci…. Uzalud je vapaj moje duše…