Laku noć, odoh plesat’ sa tobom…

Sada kad legneš da spavaš, sanjat ćeš kako ležimo u drvenoj kolibi ograđenoj od svijeta, usred divljine pokrivene suhim i škripavim snijegom. Vani je zima, ali unutra sve vatre ovog svijeta gore. Ležimo na velikom dušeku, na sredini kolibe, do kojeg dopiru samo trepereća svijetlost plamenih cvjetova iz kamina, i lagana muzika vjetra i snijega koji u našem ritmu igraju svoj ples u borovim šumama, a mi u njihovom pod toplim dekama. Ples nam je lagan, postoji samo radi sebe i radi nas, i ne žuri mu se, jer zna…