Šutnja

Ne trebaš mi ništa reći šutnja kaže mnogo više i mada nisi sa mnom tu osjećam tvoje srce kako diše Ponizno i na koljenima klečiš i moliš nesiguran i u strahu bojiš se reći koliko voliš A ja volim nevjericu razbijam je stihovima uljuljana u te rime ne želim ti i neću olakšati ljubavi brime Ako hoćeš ponesi ga i poput vjetra lomi riječi jednom kad sakupiš ih možda ceš mi tad reći koliko sjete one kriju zarobljene,ne izgovorene ukopane i same nikom neće ispričati priče ne pričane.

Nostalgična

U mom oku kapja suzi presušilo moje vrilo ka prut na marčanoj buri drhti cilo tilo. Ispucale stare cime čekajući na vapore škripju ponistre i balature a tavani se na kominu dime. U pitaru reste cviće vonj njegov i sad ćutin ol i onda ol i sada murtila pamet muti. Izgrebena tola dide moga svakoj friži znamen daje bas ka i onda nasrid poja di težacima feral put svitlaje. Reste bršljan krije vace svakoj fugi kruna pari zanimila ura stara i mriža se zamrsila čekajući ribara. Zatrti su stari puti…

Pisma tezacka(Moja Neretva)

Misec nakrivio sjenom ulice lanterna stara bacila zar maestral prkosno podigao val Tezacka ruka zgrabila veslo obrisala znoj sa umornog lica klapa u kali nadjacal krik ptica Tratun mrizi mrsio kose stari feral pojacao plam a trupica sikla vodu ka da je sram Cvrcak gudio u zelenoj travi pivao rijeci sto obale jubi botur se njihao ka ure stare na pajolu od drva trstika cekala posljednje ribare.

VAL

Ljulja se pjena mjehurice baca susti i prska remeti sklad Sika ga ljubi toplo kao zena a on se vraca i nestaje u mah Vlada u slanoj suzi sto klizi niz zal i opet obalu ljubi prkosan i svoj kao momak mlad Valja se mokar i zeljan dodira okrece kamencice i gleda njihov pad gura i vuce plavu povrsinu vraca se i odlazi nestaje u dubinu

Odlazim

neću ti smeta ni kvariti ure svaka minuta u tvome životu otkuca će nove nevere bure pusti ću vitru nek mrsi ti misli dolazi i odlazi ka ca i meni ti si ni kletvu dilit s tobom na pola dovoljna je i ova jubav sa puna bola usud je tvoj moje ime a tvoje je moje brime osta će trag na usnama žednim i kapja u oku šta razbija bol oporu ka sol i tamo di srce kucati ne smi ni put slidit letit će misli u krilo zagrlit, pojubit,…

MIRNA LUKA

Opet su laži uvukle istinu u mrižu života Uzalud tribim sitne travke zapele su o veliki bus. Ko crno ispod nokta bode oči i ne more vanka. Kopaju misli al uzalud trud.. Još jedna oluja izlizat će stine ostavit frizi duboke ka znak Znamen za danas, a za jučer trag. Lutat će riči teške i tvrde tražiti put al uzalud tamo di idu vitar ih lomi i baca o sprud. Bonaca radja smiraj  i pere sa srca sol jednom kad dođe kraju val će od obalu razbiti bol. Kap po…

xxxxxxx

Ja nisam rodjena za ljubav dovoljna sam samoj sebi Sve krivnje prepisujem drugima a one su skrivene u meni Varam pogledom u daljinu laznim sjajem oka izazivam kletve drugih odavajuci tezinu poroka Hladno odbacujem iskre sto sjaje i stapaju se u plam zivim za novi pokusaj Za mene je ljubav potpis rijec potvrde simbol i broj kormilar bez broda samo izazov Bonace pretvaram u oluje maestralu dodajem krila odlazim gdje me ne zele zaboravljajuci da sam tamo vec bila.

Za Tebe

Za Tebe ljubavi moja pišem najljepše stihove o sreći i u srcu mome plamti… tinja a moram gasiti i ne smijem nikome reći Misli su moje ptice selice i ne mogu nać put ka jugu ostaju ovdje zarobljene zimom …i skrivaju moju tugu Tijelo mi kopni bez dodira vrelog lice od stakla odraz je tvoj i širim ruke grleći te cijelog a znam da nisi moj….

PUTOKAZ

Pjesma je pukla gitare zice prste bolno savila u grc u zanosu rime rasplakala misli titraj svjetiljke pretvorila u sjenu Klati se vrijeme sporo i tiho kao da zeli zamesti trag U zraku opor miris opominje i sluti jos jedan pokusaj Nedorecene istine mirisu na lazi a tijelo sa puno duse remeti sklad u ime dana proslih a za buduce putokaz

Kazna

Za sve godine ne prozivljene, noci ne odsanjane, istine lazne, suze kamene, Kaznit cu te dodirom netaknutim rijeci ne izgovorenom suzom ne isplakanom sutnjom prekinutom Tvoju cu srecu pretvoriti u tugu svaki tvoj trijumf postat ce poraz nekaznjeno ces otici sa kaznom na licu koje to vise i nije samo njegov odraz

Laku noc

Na bijelom stoljnjaku kapi crnog vina okrenute case i razbacani stol njezno svira violina kao da je samo njena bol Nijemi svjedoci okruglog stola dio toplog voska izgorjele svijece titraju i gube plam u vazi uvenulo cvijece a na licu sram Sramim se priznati samoj sebi koliko si tuge ostavio u meni Ljubav tjera mrznju a mrznja bol kako cu kad svi odu pospremiti stol Stolica prazna kamin bez vatre u ruci zar dogorjele cigarete namjesten osmijeh lebdi nad sobom a davno sam rekla Laku noc svijete!!!