Svijet!

Gacam po blatu, Trulež mi pod nogama, Gadne nemani oko mene pletu mreže prezira, grade dvorce zavisti I pjevaju pjesme očaja. Berem plodove razočaranja, A ne crpim čistu vodu iz oaze. Okrećem se,trčim! Svi oko mene nepomično stoje. Progutala je magla ono Što joj je bilo na putu, s vihorom osušila i more nade. Sunce u led rastalila. Odnijele su i kiše; Zrno mladosti, kapljicu sreće. Utvare se šeću okolo.

Iluzija leži nedaleko od stvarnosti

Gledam tvoje stare ruke i budim se u mašti, prevrčući stare sate koji nikada nisu prošli. Zamišljam kako grlile su me nekoć davno, milovale mi mlado lice ožareno nadom, brale cvijeće na rosnoj livadi i igrale se mojom kosom. Gledam tvoje stare ruke, Primam ih k sebi, Stišćem sve jače i jače, Zalivam ih tugom, Brišem poljupcima. Otvaram oči I opet gledam stvarnost. Gubi se sve ono što sam vidjela, a nisam imala, Sve što sam željela, a nisam dobila.

*fr1*

U klasju života, zagrljeni kao  nekad sjedimo sami, osjećaja izgubljenih, duše već pomalo umorne. Govoriš i dok šutiš, Volim tvoj glas i slušam te zaljubljeno …kao nekad. Gledam te, I oči mi se sjaje. Da li iz navike ili opsesije ne želim mijenjati stare običaje. Prelaziš lagano prstima Po žicama stare gitare. Čujem zvukove naše mladosti, Oni su jedini što ostalo je ono pravo.

*fr*

Nemoj tražiti sitnice u kući obilja. Ne trudi se imati sve, Jer što više imaš, manje daješ, Što više primaš, manje cijeniš. Nemoj tražiti pljesak, pored tišine, Ocean pored mora, Orla mjesto slavuja. Nemoj tražiti puno, Čvrsto zagrli ovo što ti dajem, Čvrsto privini uza se moju ljubav.

Uspomene

Otvori svoje srce, Reci sve te riječi Pune blage boli. Sjedit ćemo na istoj klupi u u parku, a ja ću biti spremna pomoći ti. Nemoj razmišljati, Tražiti prave riječi, Pusti ih nek` klize iz tebe, A ja ću te slušati. Gledat ćemo se tako, U mraku, Na klupi… I ja ću ti biti pripravna Pružiti svoju ruku. Proći će pored nas koji klošar, dva… I nasmijat ćemo se… jer ja ih još uvijek volim. Možda ćemo i zaplakati, Jer je vrijeme prošlo, A mi i dalje guramo po svome…

Jednom

Jednom kada se probudiš, Sve će ti biti jasno, Ali ja neću biti tu da te čekam. Ja ću otići, bit ćeš sam Kao što sam ja uvijek bila. I nećeš se micati S našeg mjesta, Mirisat ćeš tragove Koje su davno isprale kiše, Tražit ćeš tratinčice na našoj livadi ljubavi. Bit će zima. Ni njih neće biti. Neće biti ničega što će podsjećati na nas. Ostat će samo Rane na srcima, Ali i one će zacijeliti… Jednom.

xxx

Daleko smo letjeli, Nismo znali stati na vrijeme, Gubili smo se u visinama, Poslije opet mirisali prah zemlje. Nismo znali svoje granice, Nismo znali dokle možemo ići. Ne…nisu nas sputavali, marili što letimo, Vidjeli su samo ono što je očito, A ne ono što je trebalo vidjeti. Daleko smo letjeli, A sad smo već dugo na istom mjestu. I ne mičemo se. Zar to nije tužno? Ja i ti… Zaglavili u trenutku.

Hodaj

Hodaj ispred mene, Ne okreći se, Ne želim da Vidiš suhe suze, Srce kako umire. Hodaj ispred mene, Pravi se da ne znaš da te slijedim, Bit će lakše, I tebi i meni. Hodaj ispred mene, poznati stranče… Jer u tebi vidim dio sebe, I moram ga prepoznati. Hodaj ispred mene, Nemoj stati, Samo ravno, Sve do kraja, Na rubu stajati ćemo zajedno.

Nisam

Nisam bježala od ljubavi. Nisam. Možda sam samo bila nespremna, Premlada da ljubim. I sada kad gledam minulim godinama u oči, Pitam se… Jesam li izgubila, Gubim li previše. Sudbina je plesala pred nama, Niti se raspličale, Trebali smo ih samo taknuti. Nisam bježala od ljubavi. Nisam. Možda sam samo iskušavala sreću, Željela da me čekaš koliko i ja tebe. Što mi sada od svega toga ostaje? Prazna obećanja na papiru, Note koje nemaju svoju težinu. Nisam bježala od ljubavi. Nisam. Zatvarala sam srce pred njom, Gurala je od sebe……

Budi svoj

Čovječe, Osjećaš li pokatkad da si mal, Toliko mal da bi te mogla prekriti tek jedna kap. Osjećaš li da te guraju sa svih strana, Da te gone na put kojim ne želiš ići. Osjećaš li igru leptira koja završi prije no što si uspio ljubiti. Osjećaš li smrad ovoga svijeta… Svijeta koji vidi sve,samo bitno ne. Osjećaš li se pokatkad kao dijete… Nesigurno i uplašeno, Spremno da pobjegne u najbližu rupu kako ne bi hodao po blatu. Osjećaš li taj miris? Širi se… Ne daj da ti oduzme srce,…

Ne plači

Ne plači ljubavi što si sam, Ti me nikada nisi znao razumijeti. Ja sam možda i bila samo pjesnik, Nejasan da ga pročitaš, Možda sam bila samo zraka Koja ti se uvukla u život, A nikada nije učinila baš nikakav korak. Ne plači ljubavi, Vrijeme prolazi, Mi se mijenjamo, Možda smo veći i stariji, ali ja se ne mijenjam, Još uvijek sam samo zraka, Ali ovaj put miruje jer nema tebe. Ne plači ljubavi, Kasno je znam, Ali zašto plakati Jer je gotovo, Zamisli da ničega Nije ni bilo. Ne…

…Sada…

Sada konačno mogu gledati u mašti naše srušene snove i smijati se sa sjetom u srcu Jer sve je to moglo uistinu biti naše. Sada konačno mogu hodati ulicu, a da te ne tražim u svakom čovjeku. Sada konačno mogu pričati, a da ne spominjem tvoje ime, beskorisno i suvislo. Sad konačno mogu pjevati pjesme, koje ništa ne znače, pjesme bez stihova. Sada konačno mogu moliti, moliti molitve u kojima nema tebe. Sada konačno mogu živjeti, živjeti slobodno… bez okova koji me vežu za tebe!

Sanjam

Samo pusti snovi što prolaze kroz noć, a jutrima se gube, odlaze u zaborav. Samo puste želje koje razvesele na tren, a sljedeći se trenutak rasprše. Samo pusti snovi, Samo puste želje, Samo nedorečene misli. Sanjam kako sjedimo na mjesečini, sanjam kako sjaje nam se oči, more zapljuskuje nam blijeda lica, a glasovi razaraju tišinu. Sanjam kako negdje sjedimo sami, Sanjam da ti voliš mene, Da ja volim tebe. Sanjam da sjedimo negdje daleko sami, da gledamo u daljinu i smijemo se. Sanjam da tu si, da tu sam, Sanjam…

Bijeg

Najbolje bi bilo nestati, Zaboraviti na svijet, zaboraviti na sve Najbolje bi bilo letjeti, tražiti mjesto, tražiti mir, obalu bez straže, doline bez cvijeća, Najbolje bi bilo nestati u tihom sumraku, u pomrčini ove noći, Najbolje bi bilo nestati, izgubiti se i nikada se više ne pronaći.

Bijeli cvijet

Uberi bijeli cvijet s ovog anđeoskog mjesta, primi zadnje želje, učini što ti kažem. Koračaj tiho i nemoj se izgubiti, Trči kroz prošlost, ali nemoj se prisjećati, Ono što je bilo, iza nas je, uništeno svim uspomenama, i lijepim i ružnim. Dok se gubim i nestajem, želim samo jedno, da ubereš bijeli cvijet s ovog anđeoskog mjesta i da nestanemo zajedno.

Tuga je prekrila lice anđela

Tuga je prekrila lice anđela, Sada sjedi u tami okova I bori se sa sobom, Sa ljubavi koju teško skriva, U srcu rat ga proždire, Iz pluća nestaje dah. Osjeća da nestaje I polako se gubi. Nema snage za nastavak, Nema za što da se bori, Nema razlog da luta. Tuga je prekrila lice anđela, Sav svijet za njega prestaje. U trenutku. I sve što je imao, Gubi se i nestaje. Tuga je prekrila lice anđela, Tamna kosa izgubila je sjaj, krila polako nestaju, On, On se gubi u vlastitoj…

U tuđim rukama

Sve je bilo prekriveno maglom, a mi smo bili marionete u tuđim rukama, Pokretali su nas njihovi osjećaji, želje,misli, a mi smo bili zarobljeni u vlastitoj koži, nismo se usudili ni vrištati. Tragovi ostaju sad, sve što smo propustili, sve što je prošlo pokraj nas poput vihora, zaneseno lošim navikama. Sada se nosimo s tim, ali to više nisu naši životi, oni su davno uništeni, zaneseni maštom i snovima koji neće nikada nestati. Usudili smo se moliti, naše molitve nisu uslišene. I što nam sada ostaje? Sve što smo nekada…