Drvo zivota

Ma kako visoko nabujalo je lišće U zemlju se mora i tu nema spasa Kako je dusa spokojna i mirna Dok vjetar je njiše za nju nema kraja. U jesen života  uronit će lice Umiti se od lažnoga sjaja Sa suprotne strane promatrati netremice List za listom kako tiho pada..

Planine

Gledam u daljine U visine Pružile se ispred mene Planine. Uzdigle se iznad grada Prkoseći ludom vjetru Zaustavljaju pogled svijetu. Čarobna je ta ljepota I svatko bi na njene hridi Da se divi, Da se divi. U ljepoti snježnog sjaja Osjetio dah života Osluhnuo bi svu tišinu I nestao bi  U svom miru…

Jesen

  Kišne kapi peru mi lice Odlaze rode sele se ptice Dimi se dimnjak sa krova kuće Vjetar kroz ulice k`o sova huče. Boja se jesenja po gradu slijeva U krošnji stabla paleta je cijela. Dječji koraci u školu hode K`o da njih brige baš i ne more Gacat po blatu to su im gušti Dok lišće pod nogama potiho šušti. Jer njima je sve to čarolija prava A jesen se smiješi s ogoljelih grana.  

Konac ljetne ljubavi

Slatke riječi s usana Isprale su kiše Mokrim ulicama odzvanjaju Naši koraci sve tiše.   U daljini svjetla vire K’o zvijezde iz mraka Još je jedna ljubav pala Ostala je varka.   Ne govorimo ništa Tek tišina šuti Oko nas se svija magla Iz nje kraj se sluti.

Pjesma spasa

Ja nemam kome pjesme da pišem I nemam kome stihove da skladam Pa zar mi patnja moja draga nije Ona me ubi al ona i stvara. O njoj su satkane pjesme brojne Pjesme tuge i pjesme bola I iz otvorene duše klikće sloboda. Sloboda radosti i pjesma spasa Gle! Tu riječi stoje i glas do glasa.

Zidaru

Negdje gore tako daleko Gdje je čujan samo ptica pjev Gdje je sunca rasuo se sjaj Ti si sam i sasvim nijem Od tog svijeta sakrivaš svoj san.   I ne daš nikom da ti priđe blizu Da se penje tim stazama od jada Da ti liječi ruke žuljave od rada Da ti kaže riječi što daleke su sada.   Tvoj kruh težak je ko kamen Ko kamen što ga rušiš sada Ko riječi što pisane su tebi Ko život bez smijeha i sjaja.   I dok ljudi u vrevi…

Životna balada

Sklapam oči umorne od dana Na kapaljku mi sreća kapa Nedovoljno da natopi Sav jad gorkih uspomena… U daljini pjesma cvili Posljednji takt ljubavi Ostavlja u noći  ljubavnike Te posljednje nade Opstanka i smisla Tihe životne balade.

Tvoje oči

Oči su tvoje ogledala sreće U njima se cijeli svijet kreće Skrio se krišom pa iz njih viri Kada ih sklopiš k`o da ne živi. Oči su tvoje zaigrane,lude Možda me vole pa ljubav bude Trepere i sjaje k`o zvijezde u noći U njima pitaš se kada ću doći? Treptaj tvog oka nitko ne sluti Dok govori mnogo čak i kad šuti Riječi su suvišne između nas Ni ime ti ne znam al ćutim ti glas-srca.

Novogodišnja

Sve  želje sad su besmislene Kao i dani što protekoše. Ulice ostale za nama Rasula se sjećanja, Na obroncima dalekim Još jedno novo svitanje Korak tup i beskrajan Tko zna gdje nas vode Ova nova nadanja…

U noć…

Dok trube pozivaju u noć Sve ono o čemu si cijeli dan maštala Kao dijete prebireš po sjećanjima I igraš se onim najslađim, Što ostala su na obalama bespuća Duboko skrivena ispod vela tišine. I dok sat tiho bati Pozivajući u noć sve ptice Što na granama  sanjaju O nama nepoznatim prostranstvima, Otrgneš se sjećanjima I zajedno s pticama Svojim noćnim suputnicima Odletiš duboko u noć…

Tebi

Opet tebi pišem Jer već dugo nisam Ni lica da ti vidim Ni lika ti ne snivam. Vrijeme brzo prolazi Nagriza i sjećanje Al ja još uvijek pamtim I kako da zaboravim Kad svi moji dani Cijeli život moj Počivaju u sjeni Samo lika tvog.

Prolaznost

Pobjegli dani nestali u magli. Sjećanja naviru Ko vodopad se slijevaju. S visina dopire Blaga svjetlost… Mjesečina. Budim se i ostavljam Sve uspomene davne. Svemir ne miruje U njegovu prostranstvu Gubi se još jedan dan U beskraj odlazeći Ne osvrnuvši se više na nas.

Zalazak sunca

Zlatne si mreže rasulo po moru Oslikalo,utopilo svu ljepotu svoju. Ogledaš se i sada viriš iz daljine Šapućeš mu tajne dana Sve što oku kriješ. A ono te sluša,miruje i diše Dok tvoj odraz mali val zaljulja i njiše. I nose ga valovi igraju se s njime Plovi sva ljepota sad u moru se krije. U tren oka zaroniš u dubine mora Snivaju te lađe dok ne  svane zora Veličamo  te ja i more pričamo o tebi Šapće more cijelom svijetu “Živiš mu u sjeni.”

Mladiću

Vratit će se znam… Iako sada sretan je  Tamo gdje Brahma,Vishnu i Shiva Smisao životu daju, Tamo gdje u Gangesu Svi grijesi odlaze u nepovrat A sutradan opran od jučer Pozdravlja sunce dišući ujai. Vratit će se znam… Jer sreću svoju ostavio je u  očima dječaka Što igrao se igračkom života Dopuštajući vjetru da nosi je po svijetu Ne žaleći ni za jednim trenom. A sada negdje  na obalama Brahmaputre Sa suzama u očima u samoći u tišini Osjeti da ga netko zove… Vratit će se znam.

Lutanja

Moje mjesto nije tu I moji snovi su daleko. Ruke pružam igraju se sjenama Košmar mi u mislima, Odlazim… I pitam se gdje je moje sutra Gdje je mjesto moje Gdje su puti srteće? Šetam,tapkam ne vidim ni puta I k’o u mraku dok hodam i lutam Pored mene možda ideš Ti Al tu stazu sreće ja ne mogu vidjeti.

Budalašu

Odlaziš,gubiš se i nestaješ… Poput posljednje zrake sunca Što zalazi u daljini Odnoseći sve ljepote dana Kriješ se iza obzora sada. Ne dotiču te moje riječi Dok nošen dahom prošlosti Budiš se na rukama tuđim, U očima stranim ogledaš se. Tek ponekad potražiš me S prvim zrakama sunca I shvatiš da nema više povratka Da nema više nas. Odlaziš,gubiš se i nestaješ…

Latentna ljubav

U stihove sad te stavljam Na postelju od vječne sreće, Poleć` ću te pored sebe Pokriti te nježno rimom I šaptat ću ti tiho,tiho.   I nitko te prepoznat neće Nit će čuti tvoga glasa, Nit će vidjet lice tvoje I pitat će se `ko je,`ko je?   A mi ćemo se voljet nježno U idili vječne sreće U stihovima sasvim tajno K`o što samo mi to znamo.

Tama

  Progutala sve si noćas Ormar,knjigu na stoliću. Sve ljepote cijelog dana Sakrila si što ću sada? Gledam tražim oko mene Ne vide se niti sjene Ne vide se slike dana Sve što vidim to je tama. Tama mračna,tama gusta Raširenih stoji usta Pa sve guta i sve ždere Progutala je i mene.

Rastanak od mladosti

Ostavljam te sada tu Sjetnu,sretnu ,zanesenu Na izvorima vječnih snova Ostavljam te draga moja.   I zavidim tom cijelom svijetu Oko kog se niti pletu Tvoje niti draga moja Sretne niti vedrih boja.   Ostvljam te sada tu Za me mrtvu, za me stranu Na granicama sna i jave Jer ja moram kročit dalje.   Idem i sad bez tvog žara Ne gledam u oči tvoje Ne  gledam te draga moja Nit ću više vidjet boje.

Bura

Noćas je opet puvala bura Nije već dugo lomila grane Fijukala pod vratima Zviždala pod prozorom. I samo najvjerniji joj prkose Hodajući ulicama Stisnuti u kapute Šute. Samo da je mogu čuti Samo da je mogu osjetiti Dok obraze im brije Promatrati je kako vije. Evo i sada zviždi Kao da me zove I ja ustajem i odlazim Jer bura me zove.