Sretan ti put prijatelju, iako Domovinu više nećeš naći, možda pogrešni su tvoji i moji putokazi.... Sretan ti put i ponesi malo ovog neba lakog kao pero, finog kao svila, sad zavežljaj od suza cijela ....

  Gledam te ovim očima i ako one dobro vide njenim zjenicama,uglovima u tebi ne teku mirne vode bez kiše,snjegova,bujica nasilja...   Vidim te iako nisi tu i znam uznemiren si, ti ptica u krivom ....

    Kad got sam se spotakla, pala,udarila, zbog nekog plakala u sebi sam pomislila- -baš sam ja jedna pegula.. Za sve što sam prošla, rekla,vidjela ,učinila jako sam skupo u koži i zlatu platila, ....

Straha više nemam i to je ono od čega me strah, jer kad umremo postat ćemo paprat i trava, prašina ,mećava, u ovom vremenu brzine zvuka, ostat će samo slika naših portreta, eho usklika novih ....

  Okani me se sumnjo, posljednji put ti kažem... ovo je srce još sanjivo, poslije duge bolesti, ne zna što čini krivo, kad zalupa poput ludaka, ovako razgolićeno zaboli ko žaoka... ne gledaj ispod oka ....

  Zrikanje zrikavaca ispod zvjezdanog neba, moć velikih, od Boga kreiranih arhitektoskih prostora iznad sitnog zrikovca svoga pastora... Zrikanje zrikavaca, nervna nesanica u ljetnoj noći, tu sam samo mrvica i magnetna iglica, vasione čestica... Tu ....

Stojim na vratima izlazu-prolazu istinama, istinama protivrjecnima.... tu se one mimoilaze u sjaju,u krpama, spoticu na pragovima- -gelipteri na ulici sa neispunjenim snovima.... Istina je prosta, i jako lazna, najcesce pogubna i ogavna i zalosna... ....

Balkanska svađanja   Iz dimnjaka mog stana čujem gugutave golubove, kao svadljive susjede kroz ove tanke zidove... čujem,bez kiše zelene,poodpadale dudove, kako padaju u rijeka uspavane tokove, i udišem duboko... vec miriše na ljetna isparavanja... ....

  Tapkam u mraku rukama po vlažnim zidovima, po uglovima, izlazima,za prozorima.. Tapkam i puzim četveronoške, napipavam početke energije,krvotoke... Tapkam po nečijoj nutrini, iako odmah bi mogla upaliti sva svijetla, ali osijećam da bih te ....

Umire Beštija u tebi zadihana,preplašena, sad si krošnja ogoljena, bez cvijeta, zaboravljena,okrunjena.. Tvoje tijelo, šuplja brodska olupina, udara o žalo, a bola niotkuda, ni za lijeka... tvoja bol bi bila potvrda da zadovoljena je pravda, ....

Sjecam se mladog ludaka sa oziljcima na ledjima, beznadnim pogledima, kao u losim snovima ploveci sa maglama, prigusenim svjetlima, kad na zov u pomoc bas nikoga nema.... Tad znas, bol je morbidna kreacija, vlastitog uma ....

Osim sto je praznina potpuno prazna bez osijecaja,mirisa i boje, ona ima i svoje odaje... i taj netko tu stanuje u vlastitoj glavi, gdje su labirinti,hodnici beskrajnih misli opet svodovi.. U njima zivis i ti, ....

Druga ura sto kuca u nama, drugi zivot na kazaljkama, a ovo je onaj pravi- -u venama, u genima... Sad dragi oce, sjedimo ispod titravih zvjezda u razgovoru samoce o postanku mora, o beskraju ponora... ....

Na kraju ovog mog poretka na kraju mladosti kao pocetka laganog sumraka svih svetkovina i praznika ko u svijetu morskih algi i korala nakon nezasitog vjetra u brodskih mi jedara na kraju svih cuda i ....

Mirises na kruh dobri covijece, a tvoje oci lice na nebo slobodnih ptica... Ako nista, hodas tako smijelo dobri covijece, bas tako se htijelo i tebi se desilo... ali jad ne pokazujes, hrabar si covijece ....

Kao u ljubavi taoc, zbog ljubavi neuzvracene, ponekad i lovac i divljine znalac u sumi zaluta... i tu je strasti kraj, zivota smisao tad je besmisao.... skroz si zalutao vrata izlazna, promajom glupom zalupio, zauvijek... ....

Neka brutalna vizija djavolska da sve sto nas od drugih dira i carka i sve sto nam laska samo je maska, debela maska... i kada placemo cijelim tijelom i kada ljubimo dusom bezazlenom, cinimo to ....

Prekrojila sam jednu staru haljina stajala je dugo u ormaru..., kada bi se moglo tako dovijeka prekrajati tok i sudbina covijeka krojacu svijeta,mozda je to jedna mala poruka, nada onima sa juga i istoka -prekrojila ....

Danas se cijeli dan gledam u ogledalo, pokazujem si zube... O, kad bi to tako bilo, ko je pravi zlotvor odmah bi se otkrilo... Otkada se rodio sve skole je zavrsio i sto kaze nije ....

Tvoja je ruka bila u mojoj ruci, pogled oka tvoga u mome oku, sva toplina misli tvojih u mojim mislima.. Sad je oko nas mrak i crno nosim kao znak tuge sto nas nema, u ....

Tiho,tise kapajte  moje misli, cvileci psi tugu su opkolili, sve minute lijepoga zivota, svi mirisi proljetni i Aprili, radosti i ljudska dobrota u samo jednu rijec sad stali bi -Golgota... U svom moru leseva, bez ....

Cujem te kako zuboris, cujem te kako sapuces ili kao zvijer se boris... Taj unutrasnji glas, cesto jako nerazgovijetan, slusam u kasni cas i dajem mu govor jasan,tvoj pametan.. Bilo sto da mislim, cinim ili ....

Dotakni me svojom vrucom temom, dotakni me svojim bolom, svojom drhtavom rukom, suverenom muskom snagom i samo meni znanoj ljepotom... Daj mi sve od sebe, za svo ovo cekanje i strepnje, povedi me sa sobom ....

Poznajem sve te ljude - nepoznate te izraze lica,muskarce ,zene, na zalost samo gomila i samo sam ponekad radoznala, jer rijetki su oni posebni, smioni.. ne poznajem samo njega, a dobro znala sam ga... Taj ....

Ti laik u ljubavi, ti pravis otiske svojih koraka na kisi... kakva zamka... i drveta sjenka nema pomaka bez sunca zalaska, izlaska, a ti je pokusavas napraviti,pomaci, na sunce ne cekajuci... Znas li koliko oma ....

Duboko u svojoj sjeni u trecem planu pejsaza Velebita  cvijetovi plavetni mirisu mi na te jedini... Zatisje pred buru, carstvo u kome ljubav spava, tvoja me ruka u snu dodirom upozorava sto je to java ....

Niz skaline silazis, koliko ih do kraja, toliko i do pocetka,brojis... i mislis- koja sam ja tarantula iz mlijeka tvoga izisla, o,kakva sreca velika! I smjeskas se zadovoljno, jer bilo bi jako neugodno niz skaline ....