Poezija.Online

Calendar Pitaj me za besane noćii proplakana jutra,pitaj me kako je bitiokružen ljudima a bolno sam,pitaj me kako je u ovoj dolini suzasvakodnevno tražiti sebea nikad’ se ne pronaćipitaj me,pitaj,jer ja to najbolje znam.Pitaj me kako je izgubljenhodati stramputicama životagdje svakodnevno cvjetajuzemaljske brige,buditi se u maglovitim jutrimagušiti se u sopstvenoj šutnji,pa suzama, bolom u ljutnji […]

Na širokoj rijecinaše lađe plovedaleko od očijuali srca blizu,daljina je samo osjećaj samoćeu grudima našimsjećanja u nizu.Daleko od obalesrca su spojenanevidljivom nitilepršave svile,mladost nam je prošlaal’ sjećanja trajukad’su naše rukeprepletene bile.Na drugoj obalinestaju sve brige,gdje zaborav briše sjećanjai otvara, nove vidike.Čekaj me dušo tamona drugoj obali rijeke,kad’ sjene postaju stvarnosta misli,sjene daleke.

Rezbarim pjesmurezbarim joj ime,urezujem u nju neke nove rime.Krvarim noću da stih zarumeniko večernje nebopri zalasku sunca,ko ptica što letiu borbi sa vjetromda svojom snagomvrati se u gnijezdo.A tebi dragi pjesmu ću napisatkad zora zarudikroz smokvino lišće,taj osjećaj tugenitko neće zbrisatiz očiju mojih i srca što tuče.Jednog dana srest će nam se duše na livadi […]

Kroz moje šumne očiteku rijeke suza,u pogledu duboku obitava muza.Kapljice rosešto iz rijeke teku,ogrozdiše pjesmu blisku a daleku.Šumori vjetarvinogorjem rodnim,prosula se pjesmaiz grozdova plodnih.Svako zrno riječ svaki grozd je pjesma,vinogorje kliče,bit će vinska žetva.

Život njihov se gasi polako postaju sjene, besciljno lutaju gradom tražeći kontejnere. Zadnje sokove snage troše za mrvicu kruha, jer oni su zadnji u redu stoka su sitnoga zuba. Visoko na tronu sjediš to zasluga nije tvoja, tron je izgrađen njihovom mukom, mukom krvi i znoja. Spusti se niže brate pogledaj sva ta lica, valjda […]

Zvonjava u ušima i lupanje srca poput bata, sve se događa u mojoj sobi iza zatvorenih vrata. Tko si uzima za pravo kroz moje slušne kanale da melodiju svoju sklada i da lupa u mojim ušima poput malja, poput bata. I vječna melodija odzvanja u tišini poput kakve more, to tisuću nevidljivih zrikavaca svoju himnu […]

Kako je teško izreći riječi koje paraju grlo, kako je teško priznati poraz kad nešto, drugo se snilo. Kako je teško ići stazom koja nije tvoja, kupiti trnje umjesto ruža i pjevati pjesmu bola. Teško je, teško izreći riječi koje paraju grlo još teže je ići stazom koju srce, nije snilo.

Udružite se mrzitelji cijeloga svijeta još vam malo ostaje vremena jer dolazi onaj što u ruci drži cijelo vrijeme, čitavog svemira. Vama se dive i klanjaju ulizice, poltroni i gnjide, bijedna kasta bolesnih umova što pred vama pužu netremice. Mislite da ste jaki, snažni snaga vaša iz truleži kulja, pohlepa vam kroz nozdrve kipi gnoj […]

Pukla je noć, prosula se zora iz neba se cijedi vedrina jutra, sa neba kapaju sunčani ioni iz nabreklih voćki kapa nektar žut. Rastače se jutro snagom svoga sjaja na laganom vjetru lelujaju grane, u krošnjama ptice pozdravljaju jutro veselo skačući sa grane na granu. Sanjivo cvijeće otvorilo oči na vlatima trave rosa se sjaji, […]

Možeš li pisati riječi mojim mislima sanjati snove mojim snovima, možeš li kročiti mojim stopama podnositi bolest mojim bolima? Možeš li? Možeš li mojim znanjem upravljati ili zbog mog neznanja se sramiti, možeš li dokučiti izvor moje sreće svojim osjećajima ili nesreću podnositi mojim snagama? Možeš li? Možeš li pjevati pjesmu harfom mojih glasnih žica, […]

Prostrt stol po stolnjaku prosuta sol cvijeće i svijeće stoje kao ukras, ukras trenutka i emotivnog zanosa. Svijetlo svijeće lagano titra po bijelom stolnjaku i kristalnim čašama. Čekaš, ponoć je prošla. Izgubio se trenutak zanosa, neotvoreno vino stoji u bocama a čaše su prazne. Nikoga nema samo ti, vino i sol, gorčina i bol.

Ta rječica mala Slunjčica se zove satkana od kapi poput čipke bijele, niz vodopad roni a vilinske kose rastače u srebro, uz smiješak i ciku raspršenog vala. Niz sedrene stijene klizi bajkovito, rastače se smjelo žuri silovito, preko mahovine do idućeg slapa. I nije joj žao što rastače sebe u jezerca silna i brzake mnoge, […]

Zastrlo joj sunce zjene oslijepile srca oči a iz usta tih zlokobnih svaka zlobna riječ se toči. Nek’ ti ruke dodiruju svjetlo nek’ ti srce ispuni ljepota sve te misli nek’ lete u nebo a u tebi nek’ živi dobrota. Sve je prolazno samo u duši je zapisano ono što ostaje u vječnosti. Ona je […]

Što je ljudi vama čemu ta galama? Male su vam plaće i mirovie na grbaču sjele vam orlovine i kljucaju mozak tiho, bez buke, uzalud vaše ispružene ruke. NJihov alat je politika, mrziteljica zdravog razuma, zakulisna dama što zakone piše i zdrav razum gumicom briše.

Ovo je neki novi svijet, svijet napretka i tehnologije, svijet mizantropije i distopije. Svijet realno nerealnog očekivanja, vrijeme tame i svjetla, dehumanizacije društva, pijane politike i čudnih zbivanja. Stavite svjetlo ispred tame nek’ vam ono rasvjetljava put jer u ovoj čudnoj vrsti melodrame svi savjesni ljudi treba da se srame.

Livado cvjetna gdje li si se skrila? Mirise tvoje snijeg je zatrpao gdje je zrelo voće što miriše slasno samo vise grane snijegom zatrpane. Gdje su meke halje i lake sandale, pokreti lagani što mirišu nježno, leptiri šareni, galebova krika, zamrlo je ljeto, prekrila ga zima.

U brazdama tuge gdje radosti nema u dubokoj tami gdje sljepoća spava, gdje je nebo zastrto sjenama i nema sunca da ga obasjava. Nek’ izađu oni što u mraku žive slobodni od patnje tuge i očaja, nek’ zavole svjetlo i ostave tminu i poroke teške, bace u dubinu. Jer dobro je srce vječnog gospodara i […]

Ispred jednog zimskog dana uspavana noć se prenu i pobježe ispred zore u svoje tamne dvore. Zimsko jutro, zora sviće sunce bljesnu žarkim sjajem a po snijegu iskre sijevnu dijamantnim, krasnim sjajem. A te lake pahuljice što su noću na tlo pale, svom ljepotom i divotom krasan tepih su istkale.

Prolaziš kamenim ulicama gdje svaki kamen svoju priču ima, pogni svoju glavu duboko i pročitaj što piše na njima. Tvrdi kamen stoljećima stoji i puno je noga na njeg’ stalo a ispričat priču o kamenu uistinu nije tako lako. Silni vjetri oluje i kiše prali su mu lice svakog dana, gazile ga vojne čizme snažno […]

Mijauče malo mače ispred vrata tuđe kuće ono bi da uđe tiho al’ ne može, zato plače. A domaćin, stari lisac zaključao vrata svoja i ne pušta kroz njih nikog zato mače vani plače. Zapalilo mače svijeću jer je vani ciča zima da ugrije kandže svoje čekajući domaćina. Dogorjela maci svijeća krzno joj je puno […]

Sati i sati mira i tišine su kruna koja u savršenom balansu moje duše iz njedara rađa viziju sklada poezije i proze objedinjene u neponovljivom trenutku vremena.

Tamo u mraku daleko od buke gdje nitko ne vidi i nečuje jecaj, iz očiju tužnih kapaju kristali padaju niz lice, odjeću i ruke. kad se skupi tuga izbacit ju treba u tišini svetoj punoj emocija jer suze su melem ranjenoj nam duši utočište tiho, svakoj ljudskoj muci.

Željela bih te dotaknuti u svojoj usamljenosti bezvremenskim dodirom, dodirom ljubavi. Jesamli te ikad dotakla? Jesam li te ikad poljubila? O, koliko strasti u nemoći, Izgubljenih poljubaca u čekanju, neproživljenih dodira nježnosti. A krv kola kroz začepljene vene vremena i negdje u sjećanju ostaju mirisi latica ruža u opadanju.

Nemirne grane plutaju po zraku, nošene vjetrom po sivom sumraku. Pahuljice sjajne oko grana plešu prpošno i lako poput balerine. Padaju na grane nemirne i suhe, nečujno i tiho bez imalo buke.

Stojim nad kolijevkom mrtvih riječi i čujem plač sto odzvanja tupo, iz očiju mojih suza dreči, sto mi mrtve riječi mogu dati? Izrečene, nijeme, na papiru stoje tek, sum vjetra prene, mrtve riječi moje ili miris cvijeća u proljeće rano sto leluja na livadi, ljepotom satkano. Mrtve riječi žive u vjetru u vodi u ljepoti […]

Umirem u miru, u tišini vlastitih emocija slušajući vristeću melodiju tisine. Osama, mir i tisina je ono sto ispunjava moju dusu. Izvanjska vreva i grmljavina jurećeg kaosa, na ulicama grada, ubija moja čula i otupljuje moje emocije. Vi volite gledati svijet izvana a ja volim zaroniti duboko u sebe jer jedino tu, duboko u sebi […]

Ovo je vrijeme, vrijeme bez misli ogledalo zastrto prašinom, nejasni obrisi vizije zivota prekriveni maglom,pepelom i dimom. Visoko na nebu oblaci plove plačni tuzni i sivi, duboko u meni borba se vodi oluja,bjesni u krvi. Jezive noći sred tmurnoga neba razapinju misli moje a plač u dusi potresa tijelo, zar stvarno gotovo je? U jednom […]