NE ZNAŠ

Ne znaš, što je u meni, tko sam ja, što sam sve vidjela, kojim sferama putovala, stapala se sa drugim dušama, istog kova,istoga pogleda. Ne znaš , koja snaga čući u meni, što me preplavi kada pogledam u zvijezdano nebo, prepuno misli, pisanom opipljivom tintom, naših očaja. Ne znaš , koliko darova u sebi nosim, koliko ljubavi dajem, kada se nema kome dati, što se dešava kada zaklopim oči. Kakvi samo brodari mi namiguju izdaleka, ne znaš, gdje su nimfe pjevale, izdat će te moji stihovi, zarobljeni u scenama,u nizu…

POTRAŽI ME

Potraži me, u iskopini svoje duše, u igri avanture. Lociraj izvorište, kroz mnogobrojne situacije. Potraži me, kroz romanopisce i pripovjedače, do praskozorja vremena. Potraži me preko kristala, kroz čitanje i pričanje, u mislima, putem mobilnih uređaja. Potraži me u pismima, u šumu valova, u promjenama, kroz ptice i ljude. Potraži me tamo gdje boli, u kutu usne, prije smiješka, u sabranim djelima. Potraži me u fantastici i duhovnosti, ako ti odgovara. U nastavku traganja, pokušaj komunicirati sa publikom, možda ćeš me lakše naći. Ja ti neću reći gdje sam se…

Noćas

Dok sjeta  vlada u mojoj sobi, noćnim zrakom, osluškujem prolaznike na cesti, što koračaju u nepoznato. Osluškujem glas automobila, pasa,zaljubljenih parova,biciklista, što se žure prije kiše, stići do odredišta. Užurbani glas grada, ne da mi san dođe, čisto preživljavanje, koje pomutnju stavlja pred oči. Netko u daljini,sladi se slatkišima, a ne znaju,koliko je teško biti i ostati,živjeti na ovome svijetu. bacaju me unazad unakrsne riječi. Prijatelji, koji bi mogli od sebe bolji biti, naravno sve po zasluzi,kažu, kada njima odgovara i kada žele biti. Ne govorim ništa, puštam da svjetlost…

POSTOJI OVAJ ŽIVOT

Postoji ovaj život, okrenut naopačke, pokreću me misli u tragovima, zastrašivanja,usamljenosti, nazirem se. Sa dozom popijenog vremena, izgubljena postajem, nestajem,preljevam se kao rijeka koja teče. Osluškujem se u riječima slijedim misao, na uzavrelim usnama, čujem se. A duši je pusto, dok traži sebi srodnu, u tamnici od tijela, sve je tu nijemo, beživotno. Postoji ovaj život, precrtavam ga kroz svoj lik, brišem ga gumicom, u ogledu horizonta, i vjetrovi koji mijenjaju smjer, posebice smisao i bitka, sa mirisom straha u zraku, i čežnjom u grudima, poistovjećujem se, sa lokalnim nazivima,…

SAMA SA SOBOM

Čudan miris u zraku, ovog jesenjeg podneva, tamo gdje se zrcale snovi, sunce se kroz oblake probija, a ja šutim,razmišljam, o gorčini slova na usnama. Razmišljam, kako me treba darivati, jer su me muze,gorkom stvorile, a ludost je vrlo ljupka, kada se pleše po žeravici. Nestajem sve češće, kako bih se iznova pronašla, nanovo rodila, oko mene se uvija miris djeteta,djetinjstva, ispunjena pjesmom ptice, krečem se smjelo,uz drhtaj krila. Govore mi da je zaborav-zabluda, Da je život-Dug,koji treba otplatiti, a kraj mene lopoči uzdišu, pjevaju o slobodi, razmišljam. Ne tražim…

OSJEĆAM

Osjećam da bih mogla, pomješati svoje snove,sa tvojima, servirati ih na pladanj, i igrati se bojama, mogla bih jednostavno putujući umrijeti na tvojim rukama, mogla bih čitajući tvoje ime, u nebo se vinuti, slažući stihove i rime, opojne kao vino,na tvojim usnama. Osjećam snagu koja me ispunjava, uzdiže i nadopunjava, osjećaj,koji me ne pretvara u robinju navika, stara i dosadna ograničenja, dok sjena pleše po našim tijelima. Osjećam da imaš oči slične, iskrene,blage,divlje i sanjive, poput djeteta, dok kao lađa,ploviš po mojim grudima. Osjećam ljubav koja me mijenja, Obilje i…

TKO SI?

Pitaš li se ikad, pitaš li se, dok vjetar huči, u kasnu ljetnu noć, a prilike lutaju, nošene strujama, nošene toplim ljetnim vjetrom, pitaš li se, prožet znanjem, dok se sfere uzdižu, šume i dišu, kada sipi blago sa kišom, na tvoj dlan, pitaš li se, jer ne usudiš se reći, nad dolinom tvoj se urlik čuje, zarobivši um sunca,krenuo si, sa jednog odredišta u dva smjera, pitaš li se, pred ubogom sudbinom,ako postoji, kako razmišljaš,zašto vjeruješ, dok stojiš,na prašnjavoj cesti, svoje prošlosti, gledaš preko ramena, ono malo svjetla, život…

ODLAZIM

Odlazim, sve dalje u nepovrat, kroz sjećanja u budućnost, nestajem sa tragom na vratima, ne traži me,nema smisla, sve je isto, danima. Umirem na postelji, satkanoj od snova, ne traži me,odlazim, više nisam svoja. Nemam više snage, da se budim na hladnim rukama, rođen u neznanju, kroz izdaju se krečeš, ostaješ bez duše, po prvi put na ovom svijetu, zaključujem javno. Odlazim,ne traži me, tvoje ime je znano. Umirem na križu, neka bude poznat način, ne žalim za ničim, ništa iskusila nisam, sem tvoje laži, odlazim.

UMOR

Moja je duša umorna, muze su utihnule, bol je prevladala. Teška kao tuča, …ležim i čekam, neka nova jutra, inspiracije radi, ili zbog sebe same, blato i ruže, rame uz rame. Prsten i obruć oko moje glave, u srcu se nešto kuha, ni sama ne znam tko sam. Izjutra, krv života lije u potocima, umor i ja ,kao ljubavnici, zaspali,na dlanu života. ©

Kao kaplja vode

Kao kaplja vode, život se njiše na mojim rukama, krečem se putokazom shvaćanja, suluda ideja,u stopu me je pratila. Razotkrivam pogled, u univerzalnom sebstvu zbivanja. Životni je put,u koljevci duše, popušta, ali se i brani sa slobode. Blues nebeski,i vrijednost moje sigurnosti, akademske parole i napori, za opstanak i boljitak, derem se,još uvijek ne dam se, dok zahvat rukom,nestaje, sa kapljom vode,što kliznula je.©

DAN

Osjećam mirise i boje, vjetar je u lišću,u travi, kamen i stijena, ruže na košulji plavoj. Kristalne čaše pitke,sivi oblaci sami, mreža u razlivenoj vodi, vi i vaši jadi. Sveta sam,i svijet je svet po sebi, obalna svjetla u daljini, šuštanje lišća u krošnji, maslačci otvoreni kiši, toliko lijepi da bole oči. Nebo se potpuno rastvorilo, u susretištu svih mirovanja, a ja sam tu, tek da vidim kako idu dani.©

LICA

Vlažan otisak na staklu i ružičast obruč oko prsta,u u korov je zarastao. Za jedan susret i nešto sveto, još uvijek pada sa vašeg lica izbljedjela sjena.. To više nije pitanje vrste i načina, to je pitanje opstanka.. U vašim siromašnim ljubavima lica koja hodaju u pretjesnim cipelama modernoga vremena. Već su vam se pogledi sreli, u prestrašenim očima samoobjašnjenja..

LJUBAV

ljubav je začin sa mnogo okusa, može biti prva i posljednja, ponekad je hladna i daleka, čokoladno mliječnog okusa, Ljubav je dramatična i veličanstvena. Zbog nje polako umireš na pola puta, a ona se potom hrani dok te guta. Od nje glavu gubiš,a opet je tako topla. Kao vrijeme se njiše,kroz budno oko svijeta.. Ti od nje blistaš u plamenoj riječi,vezati ju ne možeš ni da hoćeš.. Ljubav je stih,,ljubav je rima, ona je jednom riječju, neopisiva svima..

TKO ZNA

Poskakujem kroz divljinu jer tamo u dubini čuda su neznana, proživljavam snove svoje kroz bljesak ponoćni iznenada. Moje bogatstvo ispunjava se postojanjem dok nestajem u svojim nezasitnostima još sam vječno vezana i nisam uvijek bliska.. Tko zna što me tamo čeka? Možda ću se sjećati,snivajući u sumraku, gdje se sve mijene skriše,, A,možda nikad više.

Zvijer

Pretvorih se u zvijer što guta sve pred sobm Vatra mi dušu uništila srce mi misli slomile Suze rijetko teku izbaciti ju nitko ne može pa ni ja sama.. Ostavljam poroke i grijehe krećem u ratne pohode Ja i moja zvijer zauvijek, ćemo biti  razdvojene.. Na kraju pjesme….

Muzika

Savijaju se oko mene raspjevane žice plesnim korakom,,mamim nove topline Mudru vjeroispovjest osluškujem u bezgrešnosti sjaja O muziko draga,,uporno se vraćam kroz riječi i kretnje,,i lice zmije koja spava Kretnja smijeha,,smrti i zagrljaja Kroz melodiju osjećaja,,nosim na dlanu note opet sam kao dijete,,Mala.. Dok surova realnost iracionalni mit Postaje hit….

Stojim

SITA SAM LJUBAVI TUŽNIH, MAKAR OSTAVLJAJU MUDROSTI TRAČAK. JA VJEČITO LUTAM SNOVIMA ČUDNIM DOK TE MISLIMA LJUBIM I GUBIM. ČEMU OVA PJESMA ŠTO ŽIVOT ZNAČI PRODORNE OČI ISPOD PLAŠTA POKRETI TVOJI? VJEČITO DIJETE, SVOJE, TJERAM OBLAKE TMURNE. NEKA VESELE RIJEČI I SVE MOJE SLOBODNO POTEKU ISPOD MOGA PERA, DIVLJA I PRKOSNA,,OSJEĆAM DAH TVOJ, ŠTO U MENI BEZOBRAZNO LUTA. SVEMIR U NAMA STVARA POČETAK, PONOVNI PRASAK U VJEČITOM KRUGU, BEZ KRAJA I POČETKA. JA SAM TU I DALJE STOJIM, ŠARENE OBLAKE BROJIM U OČIMA TVOJIM…

Prijateljstvo

Ponekad te vidim kako si odsutna i daleka u zagrljaju mjeseca postaješ srebrna Haljina tvoja od zvijezda je satkana Koračaš odvažno blistavim stazama svoga osmijeha Hrabra i odvažna,,ustrašena i nježna pružaš mi ruke satkane od mekih latica Tvoje cipelice lutalice po našoj vječnoj livadi još uvijek hodaju uz moja sjećanja naše mladosti Stvorile smo krug od školjaka na nebeskom svodu,,od oblaka Naše misli i osjećaji isprepliću se dok pričamo pogledima osluškujemo život očima i noćima dugim Shvaćam tada Zajedno ćemo ja i ti život otplesati….

Miris

OSTAVI MI MIRIS DA TE MOGU PRATITI HODNICIMA VJEČNOSTI NIŠTA NA OVOM LUDOM SVIJETU NI BOL NI SREĆA,,NEMA TU SNAGU DA TRAJE PUSTI NOĆAS NEKA ZVIJEZDE PADAJU JER DALEK JE I LAŽAN NJIHOV SJAJ DOLAZE NOĆI NEMIRA LUDIH KADA TUGA TEŠKO KAPLJE I SNOVE GUŠI USPOMENA,,KAO I TI MIRISOM SVOJIM ČEZNE,,MRZNE,VJEČITO LUTA..

Sama

Nađi me u onom stihu iznova sa šapatom na usnama potraži onaj dio..što stvara se danima Imaš li hrabrosti usnuti u očima mojim..? Topla i nedostižna,,moje misli,,dim cigarete,,čaša vina.. Kao da mi ništa važnije nije,, a opet tugujem,, bez i jedne riječi…

Traganje

U zanosu traganja ulovljena kako izmišljam priče koje će stvoriti moje postojanje tragom koralja u modrim dubinama mojeg djetinjstva u poznatom otočju spoznajem da sam koralju obična sestra nesretnih brakova moja sjećanja su vlažna i slana u potrazi za slobodom krila galeba na valovima uzburkanog mora plovim ko kora oraha predana zanosu …

Sudbina

Između redaka donosimo odluke kroz njedra zanosa i patnje okriljeni fizionomijom neba pračovjek,,čovjek rukom grli kuglu Rođeni smo da lutamo da snosimo posljedice vjetra,,koprive i kiše,,, O vječnosti draga,daj nam punoću radosti Jer nama ništa ne bi jasno,,što god bješe.. U sveopćem svijetu univerzala ljudska žeđ je polako umirala i lomila kosti stoljeća u punom sjaju Kroz prolaz do svjetlosti…

Vrijeme

Preuzimam ovaj dan raširenih ruku,od oblaka satkan kristalne mi misli prolaze u čistoći bez mora Iz mog tijela odlaze potoci Bočice poredane po mirisima i bojama Uzdrhtale katedrale na pločnicima Podižem svoja krila,,svoje bijele ruke i lice Lutam po moru elegije Bura je bez vjetra,,dok gledam svoju neporicivu prošlost kroz moje kosti više nema varke Ne znam jesam li rob,,ili carica ili masa ljepljiva U otkucaju ure…

Trenutak

Trenutak je nježni let plavih leptira koji se roje kao kada se čitav vijek slije u vedro toplo ljetno veće pa se brojne misli i želje tvojim vremenom ovjekovječe a kada se prazninom oči oboje shvatiš,,ali i pamtiš da je trajno i bespovratno,,od tebe otišlo nešto tvoje dok vrijeme se vuče tragom tvoga glasa ja ne umirem,,jer mene i nema samo sam snoviđenje dugih noći jednostavno ja morala sam doći da žedne usne vodama tvojim napojim…

Slova

KUPUJEM TIŠINU PA SE TAKO U SVOM ČUDU ČUDIM ZA SVJETLOŠĆU SADA ŽUDIM MAŠTA ME VJERNO U DALJINU VODI GLASA VIŠE NEMA BEZAZLENOST JE MANJA SADA SE VIŠE SPAVA,A MANJE SANJA IPAK SLAŽEM RIJEČI,,SVE BUDUĆE GODINE U MISLI IH NIŽEM SVE SE U TRENU ŽIVOTOM ZOVE JER SLOVA ŽIVOTOM ŽIVOT PIŠU…