A zašto onda tvoje lijepe pjesme nisu zakolale upremas oj ha!, onda kad je cvijetak od treptaja njene duše ginuo na gori tako intenzivnim zovom no te sad vide oči svele pod kalpakom od trešnjeve kore kad se koplje u trnje džilitnulo? Ipak bi možda još mogla meni biti sve.
Autor: feniks
Karavana
U mrak šapat objavljuje tvoje ime, tek usnice da se miču. Niti ruke da pridrže, niti oči da proslave. Niti lice da plameni, vilo moja. Niti mjesec da ogrije, niti zvijezde da kolaju, niti voda da se mreška. Nit duhovi da šuškaju u trstici, dok te čekam. Nema broda, nema svoda, niti štuke da se […]
Karmeli s ljubavlju
Carmela, prohladna španjolska polja plaču, zli te ljudi strijeljaju u crnim kaputima… Carmela, oči tvoje ne sjaje više u jutarnjoj izmaglici, umjesto njih blješte strijele.
Bitka kod Lončeve Griže
Tisuću ljeta evo minu Od kad nestade čekića zvon Od kad odoše u tuđinu Sinovi Oci Bake i dedi Od kad sanjaju Lončevu Grižu u tuđoj zemlji Iza Rječine vode ledne. Iz tri će pravca krenuti vojska Na Vohord mrski Lončevu Grižu da oslobode I da se vrate u svoja sela Preko vode Kamenu rodnom […]
Plašim se
Još bih umio voljeti nju ali se plašim da ona više neće htjeti mene, zato se pretvaram da je ne volim… Sve čekajući šta će ona prva učiniti… Mislim se: dockan je učenja, dockan milovanja. Ah, plašim se evo, neće ona umjeti voljeti mene. Neće znati kuda idu ruke, kuda usne, a kuda oči… Zato […]
Biser
Besumnje si ti moja sestra, biser dragocjen, nisi ti ono, pa ti si ljubav moje duše. Ne tuguj, ništa ti se ne može dogoditi kad ja zavolim, onda volim jako, branim te. Poprilično sretniji upisujem tvoje ime u Veliku Taiju.
Verdwijnen
Ne govori, ne kazuj ni slova a kamoli pjesme divne. Ne nadaj se, ne pokazuj se, ne kazuj se hanumice divna… Ne ljubi me više. Ljudi nam uradiše ono čemu se i nadasmo. Nema mjesta tugovanju, ljubav je sve popunila. Prekrila na vijeke vjekova. U njedrima plavi cvijet, u očima plavi dan. Amin. maloprije, 02.24.
Benmenhan
Koraka nježnog kroz rosnu travu, na prstićima, tiha ko zora… Ah, baš kao sunce kad se prikrada noći ti dlanovima pokrivaš oči, brojiš do sto, ime mi daješ; „Tko se ne skrije u pjesmu stane!“ Magarac bio, moj Benmenhane… U njedrima ti se nebesa bune, mirišeš na bagrem i kruške ranke… I nije lako Benmenhanu […]
Pismo lijepoj Mahbubi Uzbekovoj
Ah, prijateljice moja daleka. Ostalo je još samo nekoliko sati do Nove godine. Ja evo još tražim nju. Izgubila mi se u velikome narodu. Što bih sve dao da je nađem. Dao bih pola svoga stada sa planine, poklonio bih ovna predvonika i pse tornjake. Dao bih ljudima i pastirsku kolibicu, i kabanicu sa sebe… […]
Kal-El-Hana
Hazur! Hazur kićeni svatovi, podigli se maglicama a bubnjevi teški tuku po zvjezdanim ravnicama. Hazur mlada, cvijet svemirski, hazur mjesec, hazur noći, hazur božji talambasi. Ah, ljepoto sa istoka, Kal-El-Hana, zvijezdo mala. Kuda nebom uplakana bez ženika, bez prstena, visinama pustim hodiš? Zalud nebu hrle ruke i molitve, i pokore. Zalud vapaj na usnama, zalud […]
Čama
Skrivam u dlanove oba oka da lakše prebolim njeno lice − da me nije; Na usnama mi njeno ime, u njedrima mi vatra trne, što me grije. A ja pameti vičan nisam, slijepi mene kroz zivot vode, s bijelim štapom kroz crnu tamu; Ko nije ljubio ne vidi ljubav, ko ranjen nije ne vidi rane, […]
Posestrima
Kosa je svakoga dana pješačila iz Zagorica na Rudnik, dobrih šest ili sedam kilometara hoda, tako natrag, po kiši, po suncu, po danu i mrklom mraku. U radnoj odjeći sitna ženica, nikad udavana, nikad ljubovala niti zapjevala. Nikad haljine ženske ne obuče Kosa, barem od kad je sama svoj gazda. Nikad Kosa ne pogleda muško, […]
Melečka ćuprija
(Mjesečeve duge) Opčinjena duša mirisnog jasmina rastakala tugu u zvjezdanoj noći, negdje na osami Njena topla ruka zaprosila nježnost u njedrima drugim. Cijele noći ključar mjesečinu krade ušuškava zrake u baule male umjesto marame oko njenog struka mjesečeve duge čežnju izatkale. (Mora) U tamnoj noći osamljen spavač proklinje snove, a zore nema, nit spasa ima […]
Ja nisam više
Gle jutros! Drugačije, drugačije. Malo boli – malo ne. Niti sam više vatrena ptica, niti tvoj tigar. Ničiji sam. Zadovoljavam se sa ono malo zraka što ga udišem, i ono malo slike što je oči još gledaju u danu. I u snovima pokoji put. Prema zvijezdama više ne podižem pogled, sve češće zemlji moje oči […]
Jesenjinu
Mladi se mjesec smiješi s visina, prosipa nježnost na vrbik stari; zaljuljala se u kaplji rose Rusija Majka na paučini, nad starom rijekom, pa štuku mami. Pričini joj se da iskra bljesnu, žutooka na slapu ikri, pa se iz vira na blago baci; Pričini joj se u pomrčini, igraju polke kozački duhovi, u gustoj šaši. […]
Poete
Okreće planet plavi, pa bludi, pronosi daljinama bića iz trave… i mora duboka, ptice i mrave, šume i gradove, sela i rijeke. Raznosi vrijeme mirisno cvijeće, prolaze zore poput nebeske straže… a rađaju se proljeća nova u zjenama onih što se pjesmama traže. Ali ne mogu se nikada naći najljepši cvjetovi sa livada svijeta, dijeli […]
Lelina kći
Granu li sunce gorom ili se nasmiješi na mene Ana Lelina sa slike na hladnu kamenu, stare? Kakvu to divnu kći imaše davno stari Lelo, prva kuća do šterne u selu što bješe? I zašto nestadoše, i kuda nestadoše Ana i Lelo, šterna, i kuća stara? Svud je kamen goli oko dvora tvoga Ana posuo, […]
Orao
Gdje se orao nebom važe i oblak koji na stado liči, gdje je uzdrhtali poeta što u zagrljaju bludi. Gdje su smijavice nježne sada i milovanje bezgrešno u travi… i gdje su ljudi što kao mravi prtinu gaze stazama gorskim. Gdje je sad staro planinsko vrelo koje nikada ne presuši, široki pašnjaci i malo selo, […]
Tuga
Iz daljine je dopirala plavičasta omaglica i svađa gavranova koji su po njoj tražili konačište. Skrivala je od zelenih zjena put kojim je ona davno otišla. Tiho sumrak zaliježe niz dugačka Mandina Petna, tiho tama dopuzala do njegovih stopala. Zaškripaše spone i koljena kad se uspravi, pa tihim korakom pođe prema samotnoj kolibi.
Snježna princeza
Livadu skriva samoća a gavran zaziva snijeg, pramen se magle vuče, jutarnja slana pala; bijele se doline i brijeg, niz goru vjetar vije, venu niz polje trave i drhti zeba mala. Na snopu suhoga kukurijeka dva se pozdravljaju mrava, po obrazima se dugo miluju ticala nježna… „Ne zaboravi mene…“ – uz plač je uzdisala ljepotica […]
Emra i kaldrma
U Velikom Hanu su je na trenutak ugledale željne oči. Sunce je odmicalo zapadu, a ona za suncem zamače iz Hana, kaldrmom u Podmusalu. Grehota je da muško gleda, samo pomislih, ali otrpjeh, ne izrekoh grešne misli, što od straha, što od srama. Sva mi je mirisala nepoznatim mirom – i divnim. Ja mišljah: „Evo […]
Humske čobanice
Sjećate li se mene moje lijepe Humke… i zelenih očiju, i stihova vama napisanih. Sjedile bi u Humskom katunu oslonjene na starinski stećak stradaloga kopljanika i slušale pjesme o ljubavi. Mirisale ste mi tada na bijelo stado, na Zelengoru i tornjake; pršte od zdravlja na pašnjaku dvije zaigrane fitmije, skvašene mednom rosom, a ja sam […]
Pjesma Ojdorova
Mlad se Ojdor po travi previja; polomio prste na rukama, polomio toke na prsima, potamnilo lice u junaka; pod kalpakom oči uvenule a iz duše tuga izvirala; Po sto puta sitnu knjigu piše, kako piše tako suze liju prokvasile divit i hartiju; Proklinjao dane i godine, al’ se na da pjesma napisati. Prisjeti se bolestan […]
Nije čežnja
Nije to poezija, to je samo duša prilegla ispod jorgovana… Nije ljubav, to su nemiri zbog rashodanih leptira … Nije tuga, to je tvoj lik koji se zaljuljao u mojim bunarima… Nije pjesma, to sam taman pošao da zaplačem… Nije suza, to je jutarnja rosa poškropila po šafranima… Nije nebo, to su cigani pogubili đerdane […]
Mirila
(Praktična kontrateza Epikurovom ništavilu i njegovoj glavnoj tezi da je dobro umrijeti: „Dobro je umrijeti, jer nakon smrti i onako nema ničega i vlada ništavilo, pa tako nema ni štete od smrti!“ ……. „Moj dragi će kad dođe vrime divna mirila za moju dušu izdelati, od bila i ravna kamena… da mi se duša vesela […]
Staro gumno
Kako si Ti samo znao iz žuljevitih ruku hitnuti lipovu lopatu žita! Sa noćnim povjetarcem bacaš u nebo zrna života s našega vršaja, pa mi se sa dalekim zvijezdama izmiješalo ječmeno biserje…, a ja ga očima pratim iz tople slame onkraj našega staroga gumna… i svaki put se nadamo, ja i naša stara kobila Vranuša, […]
Hafizovi sljedbenici
Pogledajte to zlaćano sunce, pa zar ono i poslije jacije namaza, još Gornjom Mahalom hodi? Pogledajte kako je sa svojim prijateljicama savez napravila? San je to – ili se na mene smiješe hurije umotane u svetačke šamije, što su poput toplih peciva Mosallom mirisale? Mili li to meni nešto po grudima, ili sam možda već […]