Slijepi putnik

Slijepi putnik sa pratiljom tugom, hodajući stazom dugom, ni pogleda nema, ostala je samo sjena bez imena. Ponor u sjećanju gubi se i nestaje, kap po kap, suze od krvi šapuću tiho s vjetrom i par koraka, u tami što ga guta stoji sad pred slikom. To slika života je, ostala, ali umire kroz noć jecaje pušta rijetke, kasno je kasno, sam ko` ptica bez krletke pao je na koljena pa izgovara riječi bolne OTIŠLA JE VOLJENA…