Imaj pa nemaj, dosado

Idi i više se ne vračaj. Iz mojih misli, bar na jedan dan odlutaj. Makni se, kočiš me u životu. (A govorio si da ja kočim tebe.) Makni se, nestani, kako god znaš i umiješ. Prestani me daviti svojim nepristutstvom. Kad već nisi tu kraj mene, ne moraš nigdje biti. Raj il pakao, tako je svejedno. Znam da nisi plakao a bilo je vrijedno. Sada zbogom, nesretno. Bio si u pravu kada rekao si : “Zar ne mržiš me? Zašto me želiš natrag?” Mrzim te kao što nikada nikoga nisam.…

Zbog tebe

Dođi malo moje, zvijezdo sjajna Zašto i ja nisam poput tebe bajna? Dođi, priđi, ne boj se Nikome ja nedam te   Nemoj birat krivi put Krivu ženu, uzalud Jer jednog dana shvatit ćeš Kada sve to prestane I kada ja nestanem Da zbog tebe umirem

Posljednja pjesma o tebi

Da li doći će suša u oči moje Koje neprestano liju suze od kako vidjele su tvoje Tvoje plave oči kako gledaju nju Tu lijepu, mudru lažljivicu   Da li  nestat’ će bol u grudima mojim Od kako bježim pred svakim korakom tvojim Jer ti više ne ideš k meni Putuješ svojoj novoj ženi   Da li ću preživjeti do idućeg jutra I dočekati novo sutra Jer bez tebe ne mogu više I po zapešću tvoje ime sada pišem

Samo uz tebe moje srce kuca

Voljela sam puno puta No nikog kao tebe Ti si jedini zbog kojeg bi napustila i samu sebe Kada si tu, mojoj sreći nema kraja Kada te nema, moje srce ne kuca Kada me ljubiš, želim samo tebe Kada je grliš, moj život polako puca Ne znam što mi više nedostaje Tvoji poljupci, tvoj dodir, sladak miris ili osmjeh No jedno znam – bez tebe ne postojim Kada si tu, mojoj sreći nema kraja Kada te nema, moje srce ne kuca Kada me ljubiš, želim samo tebe Kada je grliš,…

Varka

Kosa joj blistava pola lica prekriva Ruke joj milene prsten tvrdoglavo drže Leži mirno, kao da spava Smiješi se, kao da sniva A ja znam da sve je varka Kosa joj blistava pola lica prekriva Ruke joj milene prsten tvrdoglavo drže Leži mirno, kao da je živa Smiješi se Takva oduvijek je bila

Posljednja zvijezda

Još jučer si bila tu, zajedno smo hvatale zvijezde i hvalile se čija je veća Danas si gore, među zvijezdama, imaš ih sve Priznajem, ljubomora me razdire Da sam bar sa tobom, da nastavimo svoju utrku sa zvijezdama Da sam bar bez tebe, gore, a da ti tuguješ što nisi sa mnom Jučer smo se zajedno radovale suncu Danas si ti vladarica neba Priznajem, ljubomora me razdire Da sam se bar odmaknula i poklonila ti svoje zrake svjetlosti Da si bar rekla kako više ne vidiš svjetlo Jučer smo zajedno…

Savršen par – ja, ti i ona

Oduvijek mi smo bili savršeni par Od prvog dana ja to dobro znam Bili smo cijeli život srodne duše No životi se ruše Od nas dvije, odabrao si nju Tu malu, slatku curicu U tvojim očima ja vidjela sam kraj U mome srcu uvijek bit ćeš znaj I SADA GLEDAM TVOJE TIJELO TVOJE LICE, RUKE, SVE JE BIJELO A MOJA DUŠA SAD JE CRNA ZNAJ VIDIM DA JE KRAJ MOJE OČI SUZE OD BOLA JER TOG SI DANA OTIŠAO DO MOLA NJENA SLIKA BILA JE U TVOJOJ RUCI NIJE BILO…

Kada si sam

Kada tama padne na tvoj prozor Kada vjetar snažno zalupi vrata Kada cijelo društvo tvoje spava Priznaj, bojiš se Sada si sam Kada nitko ne vidi tvoje suze u očima što se sjaje Kada nitko ne vidi muku tvoju što u srcu skrivaš Kada nitko ne vidi želju tvoju da jutrom se ne budiš Priznaj, ne možeš Ne možeš sam Kada osmijeh pretvori se u crtu Kada tvoja tuga prevrši svaku mjeru Kada krv poteče tvojim dlanom Priznaj, ne želiš to Nisi sam Kada jutro svane i bude se ljudi…

Druga stvarnost

Ružna stvarnost, lijepi sni Da li je tako, znate li vi? Lijepa stvarnost, ružan san Pokvari ti cijeli dan Nakon dana mučnog svog Dugog, crnog, napornog Legnem u postelje svilene I zaželim snove milene Tako živo, tako stvarno Tako čudno, tako bajno Tako ružni i lijepi sni Cijeli dan sanjala bi Odjednom, ne sjećam se snova Da li ga je bilo, ne znam više ja Spavam usred dana, probudim se tad Nema ničeg. Zašto baš ja? I stvarnost više nije ista Ni ljepota više ne blista Praznina po danu, praznina po…

Vlak života

U daljini maglovitoj ljudi putuju vlakom Ulazi čovjek ni sam ne zna kako Male glave, malenoga tijela Ne pamti još nikakvih dijela Putem on uči  slova, brojke, riječi Pokušava što bolje osobine steći No putnici su čudna biča Okrutna, loša, bez odlika plemića U trenu mu život više smisla nema Za oko mu zapne jedna plava vena Kažu da život od nje potiče A ja ne želim više da mi sviće Uze oštru kartu i jako pritisne Vlak polako staje, čovjek ni da pisne Djevojka mlada za ruku ga uhvati…

Život

Ne volim sunce niti toplinu. Volim noć, mrzim svjetlinu. Ali kad sunce dopre do moje kože, rijetko se događa ali ponekad može, vidim da život ima svojih vrlina. Istina, malo ih je ali ih ima. Živimo za dan i mrvicu sreće mrzimo život a umrijeti nam se neće.

hvala ti nasilniče…

Hvala ti što si me naučio smijati se. Očito mojoj tehnici nikada nije bilo suđeno. Hvala ti što si mi pokazao što znači biti prijatelj. Imala sam krivu predodžbu o tome. Hvala ti što si uz mene kad nitko drugi nije. Nisam znala da kilometri nisu bitni. Hvala ti što si me ubio. Nisam znala što znači život.