Zemlja suncokreta

Tu smo, u zemlji suncokreta.Visoka, tamnozelena stabla, zuti listovi zatvaraju krug sjemenki zrelih..suncevi zraci probijaju se izmedju ceta padajuci ravno na tvoje celotjerajuci te da se mrstis na Sunce.Udahni vazduh jos lepljiv od krvi, osetices slatkocu u ustima, ispunjava ti cijelo tijelo mirom.Negdje u daljini cuje se muzika kao od andjela,koza ti se jezi od laganih taktova sto stizu polako do tvoga srca oblivajuci ga toplinom, kao novorodjence kad primi majcin zagrljaj, nema straha isigurno je..Ne brini, to nije varka, nema vise ciganskih pjesama, samo ti i ja..uzmi moju ruku…

Krila od sna

Bijela  golubice, ogrni se ogrtacem srece Poleti u visine i  rasiri svoja krila od sna, Ponesi jednostavnost i boje duge; Iscupaj sve zalosne vrbe; Na maglovitom putu pratice te oci sumnje Zacaraj  ih krilima maste. Leti ,  golubice smjela Pokrij se slobodom i leti Probudi  sjaj u ocima sjetnim u pogled im unesi   boje proljeca da upoznaju osmjeh  uztreptalog sunca. Radosti moja, golubice bijela, Zaustavi se  na zemlji gdje  odjekuju koraci ranjenog vojnika, Nit  zivota otpletena  je  u grudima ratnika, Izmoždeno tjelo, a vri krv vrela, Udahni mu spas…

Ratnik

Popeh se na planinu, najvisu  udarah jako tako jako o bubanj o nebo , o mrznju , o zlo , dzaba, stoji tu , ne mice se.Derao sam se, vikao , cupao kose, nokte, dzaba, ne ide.Tu na vrhu te planine naucio sam se boriti, naucio lajati i zavijati, a dobar sam bio , sanjar, puki , dusom dobar,  Postenje  sta je to? Razmisljao nisam, sad od vikanja silnog na tom ,eto bas na tom mjestu, snovi su pobjegli, ostalo je samo ono, ono sto je sad, i ostalo je…

Krug

Stani!? Stani,? Nikada nije stao! Otisao je putem iza Stopa,moji ga koraci nisu smjeli pratiti tamo,nisam znala kako da ga pratim u izgubljenom svijetu samoce, gdje nema sunca i mjeseca, nema svjetla ni tame, sve je jednobojno, sivilo prozeto porocima bezlicnoga. Tamo gdje nema zemlje ni mora,ni neba, ni kise,cak ni vjetrovi ne disu…Sve je pusto,vazduh dobijas ako zaslusis.A da je ostao? Da, da, Bog je bio na drugoj strani, andjeli su mu se poklonili, cak su nas i djavoli napustili. Na kraju svijeta stojali smo sami,ljuti, poderani, krvlju posuti,…

Napustam te

Kisna je noc. Bijeg je Ognjiste rata ili zemlja spasa? Rodjena za nerazumne odluke, Na srusenim zidovima Okacenu je ostavila mladost sliku koja ce gorjeti, Njena je zemlja gola i krvava, I nema nikoga, I vidis li njen sjaj kako ponire medju Hlapljivim dusama, U kutku sobe mrtvom i smrdljivom od trulosti, godine koje zaboravit nikad neces moci, Poroci tvoji i neznana tijela, Okusi opojni dim i suze silaze, Peku bole napustaju Svijetlost junskog jutra, Zaspala je. Moje krpice od sna Nikada vise…. Utjesi me… Izgorela je Sreca , Nikad…

Dolazak u novo

Nevine oci sada vide, patnje slatke i duge, a godine trule, Iz moje case pile. Proklete bile. Sjecas se.Nova noc drhti i suze su svjeze? I blijedo je lice zene koju su pratile je sjene, Godinama sama, nikada nije postala dama. Digni casu visoko i nazdravi Stara je pjesma i bol ce trajati, vlazno je lice tvoje Nekada, kratko a vjecno Starica jadna, bila je mlada. Drveni kipovi, zelje tvoje U tebi staracke bore se roje.

….bez naslova..

Prljava vlaga na ulicama, Crne Rupe u zgradama, a prosli su ratovi, Nikada necu ponovo glumiti Juliju. Mrzovoljna jesen, ja pred tvojim vratima Bolesna glad me dovela tu, Sekspirova prica u meni, U tebi bolovi stoljeca, Tijelo ti trulo, a mlado citam te lezeci na tepihu nepoznatoga a znaš, tvoje oci tamo su me odvele. Tu sam, svijesna svega, htjela bi spavat, osjecam se krivom kao dijete pred roditeljima. A znaš uvijek mi je bila draza glupost od mudrosti, koja cuci u tami. Kukavice ne smiju nikada vise dotaci onoga…

Draga…

Haljine bijele,mirisne, Sumnja te mamila mila Stotine godina samoce I napokon, slobodna si draga.. Hiljadu sunaca Osvjetljavaju ti put, uzalud, slijepa si, slijepa draga haljine bijele, zanosne i sunce, zalosno u tisini, haljine bijele i zanosne, Zaborav neka ih nosi sad.