ljubavi moja jedina
kada si bez zaklona tople riječi i duša ti mrzne na goletima straha, krajičkom misli dotakni mi ime i ljubavi rijeka potopit će brige. kada radosti života gasnu ostvarajem i samoća te prožme žićem ....
Autor: don
Rođen sam u Mostaru.Trenutno živim i radim u Hamburgu.Poeziju pišem i čitam iz ljubavi prema lijepoj riječi i namjera mi je i objaviti zbirku, ali ne žurim, neka se desi samo po sebi.
na samrti
okopnilo je tijelo pripeto za postelju i grč se bolno preza da se pruži; uzduh zemni piskom dahće, u samrtnom hropcu riječi se traže; pogled prikovan visi o zidu, promiču slike od kolijevke do groba; ....
večeras
večeras ljubavi, čitav svemir podrhtava u meni. dok luna žanje polja sanje, u svakoj iskri što nebom vrca strast je ognja moga srca.
postoji li nada
bez zaklona tople riječi duša mrzne na goletima straha. dok prvotne radosti života gasnu ostvarajem i dok stada oholo bleje i bogomolje patvorinom zvone, moje se žiće sa samoćom stapa; postoji li nada ???
bez riječi
volim te! to su samo riječi. nemira nutarnjega dah i cjelova propukloga žar sve će ti reći.
suza
sazrela u bolu sjenika tuge, niz užareno lice prene se iz grča, prepunog zebnje drhtavoga srca. iz ustajale dubine gorčine žića krenu se vali vizirom oka i od mora čemera jedna slana suza na ranjenoj ....
duga
na nebeskom platnu od kišnih maglina sunce riše dugu zrakastim kistom vatrenih boja. sa palete ognja vrcaju iskre orošenim nebom, ljeskajući duge slap niz oblake sive.
dvori nebeski
nagošću svojom harfom azura kližu ustreptale duše iz saća prolaznosti; božanski zvuci svemirom se šire; kor treperavih zvijezda o ljubavi pjeva. bez ruha od zemaljskog praha opijene su duše nektarom raja; dvori nebeski puni ....
tjeskoba
turobne misli izmiču niz kamena bedra obzorja siva; obnaženom zemljom kiša rominja, tugu neku skoru rasanjiva i u plahu srcu tjeskobu svija. nema radosti da prhne mi u zjeni i oblake sive stjera u dalj, ....
srce moje
što si to skrivilo srce moje, pa mreš od zebnje i straha. tko ti to sumnju zazva i žar u tebi sažga, srce moje. što si tužno srce moje, pa o prsi lupaš zalud. ....
rastanak
dvorima duše studne misli viju, bezdan šutnje uzduh priječi, plahovito srce o prsi tuče, u pogledu tinjaju odsanjane sanje, usne trnu u cjelovu bez žara, ruke više ne žeđaju milovanja, u sunovratu riječi rastanak se ....
večeras
večeras,čitav svemir podrhtava u meni. dok luna žanje polja sanje, u svakoj iskri što nebom vrca strast je ognja moga srca. noći bajna,ulište roja zvijezda, ljepota tvoja pogled mi začudni u visine prene i uzduh ....
i ljubav se rodila
sazrela si u meni. plodovi tvoji dušu moju rese i u osami krijepe. srasla si u meni. slatki nektar misli prožima i tka žiće moje tobom. sva si u meni. sjedinjeni jedno u ....
puti i sanje
puti su moji pustoš kamena i šikara ljuta, trn u drači putokaz, sjene noći pratilje; a onkraj zbilje dana, u obzorju krvavog praska, moja je postelja od sanje, spokoj i odbjegle nade.
srce od kristala
ne budi ljubomoru u meni draga olovne su riječi i površna je misao na bijelom papiru da iskažu beskrajnost ljubavi moje ne pitaj me gdje sam bio što sam radio da li imam drugu jer ....
zebnja
tijelo krhko ko` suharak u lišću svelom u drhtaj se svilo,u zebnju da sve je samo prolazna oluja što o dveri duše lupa
zima
povrh snježnih gora, golih i mrzlih, gdje studeni vjetri britkim sabljama mašu, lede se obzora magline, zrak se lomi u kristale. sivilo stišće bjelinu snježnu; bez krika,tupo,pala je grana; dršće i cvokoće bitisanja bilo; iz ....
prisega
neka me spale piromani duša; neka me giljotina presiječe u dahu; neka me ubice kroz nišan u srce naškilje; neka oštrica dželatova kroz život zabridi; neka me prodaju u bescjenje za roblje; neka mi smožde ....
Nokturno
U spokoju večernje retorike sazviježđa,jedva oku znanom, odaje moje duše su prazne, goli koščati zidovi. Duša moja naga u skutima noći hita put zvijezda, u očima sanjara biti zvjezdanoga neba treptaj.
plima
onkraj modrih dubina i sivih tvrdina u zipki oseka i plima talasaju se strasti zamamnih daljina i pripijena nagost naših žića u cjelovu slanom vala što se roje snatrimo treptaj kozmičkoga bila plimu što plavi ....