Tvoja sloboda

Ja razumijem sve ono što ti ne primječuješ……… gledam u pticu, naviknutu na slobodan let. Nesretnu pticu uhvaćenu u svoj kavez. A kavez je moj dom. U njemu ne postoje stvari, a svaka stvar ima svoju dušu. Svaka ta ista priča svoju priču i nekome pripada……. Svaka kutijica,pepeljara, il možda cvijet, i ova stolica na koju ti češ prvi sjesti, sve ovo neprocjenjivo je. Ne razumiješ; sve ovo ja tebi poklanjam! Sve ovo što je ovdje i mene okružuje….. Uzmi! Već si ionako odnio mi prozore i vrata, i ostavio…

SANJAJ

ŽELIŠ ME POBJEDITI; JA TO ZNAM. POKUŠAVAŠ ME SLOMITI. MOJA KRILA POLOMITI. A SVOJIMA LETJETI -TI SAMO SANJAJ……… ŽELIŠ ME ZAROBITI; JA TO ZNAM. U OVOM GRADU OSVOJITI, U OVU SOBU ZATVORITI, A IZ SVOJE POBJEĆI -TI SAMO SANJAJ……… ŽELIŠ ME LJUBITI; JA TO ZNAM. SA MNOM SPAVATI, RIJEČIMA ME VARATI, DJELIMA VARATI SEBE -TI SAMO SANJAJ………. ŽELIŠ ME PUSTITI; JA TO ZNAM. DRUGIM PUTEM KRENUTI, NOVOM RIJEKOM PLOVITI MOJ BROD POTOPITI -TI SAMO SANJAJ………..

SAMA

POTPUNO SAMA U TUĐOJ ULICI I TUĐEM STANU -A U SVOM GRADU! SA SVIH STRANA TEK SU ZIDOVI, I JEDAN PROZOR, A U DNU PROZORA ZAMAGLJENO STAKLO OD KIŠE…… ONA PADA A S NJOM PADAJU I MOJE OČI. OČI ŠTO VIŠE NEMAJU GDJE ZALUTATI.

VJEŠTINA

I OVE NOĆI JA SAM SAMA. NIŠTA NE RADIM. RAZMIŠLJAM. VJEŠTINA JE RADITI NIŠTA I NA NIČEM STATI. AL TKO BI ZNAO ŠTO VRIJEME RAZDVOJENOSTI NOSI? MOŽDA SMO MOGLI, MOŽDA SMO TREBALI AL TKO ĆE KUKAVICU U TEBI I MENI OTRIJEZNITI? NE PRIMJETIŠ DA PONOS PRERASTA U STRAH, A IZ STRAHA GRADIŠ  PONOS, PA IZ PONOSA PONOVO NASTAJE STRAH. I NE MOŽEŠ A DA SE NE PREZNOJIŠ I NE ZADRHTIŠ SAM PRED SOBOM- JA PRED TOBOM I TI PREDAMNOM. …………………………..OSTAJEŠ SAM,OSTAJEM SAMA………………. NE RADEĆI NIŠTA, A VJEŠTINA JE RADITI NIŠTA…

DOĐI

DOĐI. KAD NIKOG NE BUDE, KAD SVI TI DOJADE, KOD MENE DOĐI. PRIČAT ČEMO -TI ČEŠ PRIČATI, A JA ĆU SLUŠATI. DOĐI. DA TE NASMIJEM, DA TE OPIJEM, DA SE PREDAM. LJUBIT ĆEMO SE -TI ČEŠ MENE LJUBITI, A JA ĆU ŽIVJETI. DOĐI!

PROŠLOST

ULAZIM U SOBU U KOJOJ SMO NAS DVOJE JOŠ NEKADA TREBALI ŽIVJETI…… NAJVIŠE ŠTO MOGU, PRILAZIM POLICAMA NAMJEŠTENIM ZA MOJE STVARI I KLEKNEM. JOŠ TU SU, I ONE USPOMENE, TAJ PAMUK I TA SVILA PREKO KOJE SI ME GRLIO- JOŠ U NEKIM OD TIH STVARI TEBI IZGLEDALA SAM NEODOLJIVO………..

JOŠ SAMO VEČERAS

JOŠ SAMO VEČERAS DA I NE SLUTIŠ MOJE RUKE U TVOJIMA SE ZNOJE. JOŠ SAMO VEČERAS PRSTIMA PROLAZIM TI TJELOM. JOŠ JEDNOM I TO BAŠ VEČERAS TVOJE OČI GLEDAJU U MOJE. JOŠ VEČERAS SVE MOJE BIT ĆE I TVOJE. JOŠ SAMO VEČERAS DA I NE SLUTIŠ REČI ČU TI DA TE VOLIM! JOŠ SAMO VEČERAS………. JOŠ SAMO VEČERAS………..