Ostavljaju ludu glavu Mudre ove sijede vlasi Posljednja se moja želja Za tobom,živote,gasi Život me je prevario Reci,smrti,da l’ ćeš ti? Da li mrijeti ista laž je Kao što je živjeti? Život je tek treptaj oka Godine k’o dani lete Ja,duboko u svom srcu Zauvijek ostah d’jete Nisam željan novca,slave, Nikakvoga lažnog sjaja Samo toplog,prijeteljskog, Iskrenoga zagrljaja Rekao sam čista srca Sve što mi na duši leži A oni će:”Lud je ovaj! Što dalje od njega bježi!” Ništa više reći neću Zaista je šutnja zlato Al’ Vas neću ništa manje…
Autor: Damir Maras
GLE I ČUJ!
Čuj!To zvona zvone!Traže dušu moju. Gle!Ni suhe oči nisu rđav znak. Reci da l’ je ona isplakala koju Da isprati dušu što grabi u mrak? Čuj!To šušti zemlja što otvara jamu, Memljiv i vlažan isparava zrak. Na tren će sunce razgrnuti tamu Zatim će tijelo progutati mrak. Gle!Ko suza blista na vrh moga huma. Da l’ sunčeve zrake to u njoj se kose? Ne dopire svjetlo do mrtvoga uma, Posljednji pozdrav od kapljice rose. Damir Maras Iz zbirke ”Kad zaboli ljubav”
AKO TI IKAD ZATREBA NETKO
Ako ti ikad zatreba netko Da ruku mu daš Poticaj za to neka ti bude Rastanak naš Ako te ipak uplaše suze Misli na nas Zagrli onog što ruku ti uze I naći ćeš spas Neka te ne brine gdje sam i Što radim sad Tonem duboko u vječitoj tami Jer bio sam gad Neka te ne brinu okrutne riječi Što od mene ču Zahvali se nebu na svojoj sreći Što ona je tu Čuvaj je,mila,ne želeći više Jer grabež je zlo Ni ime moje ne spominji više Upamti to…
IPAK,SUZO,VOLIM TE…
Iskrena i slana suzo Hajde,padni na moj dlan Odnesi iz oka tugu Pokloni mi vedar dan Iskrena i draga suzo U tebi je sunca sjaj Šapni tu,na mome dlanu Da je tuzi mojoj kraj Iskreno mi,suzo gorka Ispovjedi gr’jehe sve Zbog tebe me duša boli Ipak,suzo,VOLIM TE… Damir Maras Bribir 16.07.2010.
SADA KAD SAM OSTAO BEZ TEBE
Sada,kad sam ostao bez tebe Sve mi ovo mnogo manje znači Sada,kad sam ostao bez tebe Budi sretna,nikada ne plači Sada,kad sam ostao bez tebe Sve me noći mnogo manje bole Sada,kad sam ostao bez tebe Svi imaju šansu da me vole Sada,kad sam ostao bez tebe Nema tvojih riječi da me muče Sada,kad sam ostao bez tebe Svi imaju šansu da me uče Sada,kad sam ostao bez tebe Sve mirnije spavam noću Sada,kad sam ostao bez tebe Imam šansu da budem što hoću Damir Maras Iz zbirke ”Bogozov”
NEISPLAKANA BOL
NEISPLAKANA BOL Da mi se je isplakati moći ove noći Neće suza iz umorna oka Da mi se je isplakati moći ove noći Tama teška,strašna i duboka. Da mi se je isplakati moći ove noći Dok smrt gleda me s visina A misli me stare zovu I sjećanja bude iz davnina. Da mi se je isplakati moći ove noći Za trenutak u kom nestalo je sve Da mi se je isplakati moći ove noći Nesta suza otkad nema nje Damir Maras iz zbirke ”Kad zaboli ljubav”
NITKO MI LJUBAV ODUZETI NEĆE
Žaliti neću zbog toga Što s tobom sam činio grijeh Kraljica srca si moga Što poklanja sreću i smijeh Ljubavi našoj su suditi spremni Srcu što voli iskreno,čisto Samo zbog toga jer nemaju snage Otvoriti duše i činiti isto Nitko mi ljubav oduzeti neće Srce što ljubi se ničeg ne boji Bez obzira da li mu daruju cvijeće Ili ga puste na križu da stoji I dalje ću sretan ljubiti isto Nek’ traje dok traje – poslije što bude! Svi oni drugi što ne misle isto Neka me raspnu i…
ODLUČILO SRCE MOJE…
Samo jednom srce voli I voljeti može znati Kada je za ljubav spremno Bez da trepne,život dati… Ako sretnemo se negdje Ti sa drugim,a ja sam To u srcu mome neće Ljubavi ugasit plam Složilo se srce moje Da ti budem vjerna sjena Za sve dane mog života Za sva buduća vremena Odlučilo srce moje Svoju ljubav tebi dati Makar bilo suđeno mu Da zbog toga vječno pati Odlučilo srce moje Dok jesenje lišće žuti Svaki kucaj tebi dati Na prestati ni u smrti Damir Maras
POVRATAK
Do kada ćeš sa mnom bdjeti,noći O,kako su dugi sati tu u tmini Da li će mi Sunce opet doći I prestati patnja u tuđini ”Tko zna,ah,nitko ništa ne zna…” Nisu ovo moje riječi – citiram,dakako – Jer lijepo je katkad čuti Da je jednom netko kao i ja plako Dobro bi bilo da krv mi isteče Da ne mogu zlobni više piti Sinoć mi netko,o najdraža,reče Da ove me noći napuštaš i ti Može li se zbiti nešto gore Od ovoga što me sada snađe Mrtvi svjetionik daleko od…
REĆI ĆU TI…
Reći ću ti na glas jednom Ili možda šapnuti na uho Kad zatvoriš oči pred ljubavi srca Da na tvome licu mednom U to noćno doba gluho Iskra sreće zasvjetluca Reći ću ti da te volim Da bez tebe ne mogu i neću Da samo zbog tebe moje t’jelo diše Još jedino Boga molim Da mi s tobom dade sreću I ne trebam ništa više Damir Maras Iz zbirke ”Kad zaboli ljubav”
U TO NOĆNO DOBA GLUHO
Noć se tiho spuštala nad gradom Neumitno gubio se dan Jedno srce ispunjeno nadom Krenulo je sanjati svoj san Pokrile su jedne tužne oči Noćne tame crne sjene Uplakane u svojoj samoći Zbog ljubavi izgubljene Sudbina joj njenu ljubav uze Zna to dobro mudri mjesec žuti Gledajući njene vrele suze Mudriji je,znade,kada šuti U to noćno kasno doba gluho Kroz jecaje dah dok jedva hvata Oko suzno,grlo bolno suho Prikovala pogled svoj za vrata… Na vratima samo draga slika Nepomična kao mrtva st’jena Hladna poput grobnog spomenika Stoji tamo čvrsto…
UMJESTO HVALA
Usne su me tvoje spasile od smrti Milovanja tvoja cilj su mog života Zaveo me miris tvoje vrele puti Tvoje srce milo,njegove ljepota Sve što u tom trenu mogla si i znala Dala si od srca,nevino i čisto Nikada ti za to neću reći hvala Dok mi srce kuca Vraćat ću ti isto Damir Maras
SADAŠNJICA…
Rijeka puna dreka Iz nje krave piju Pa nam daju mlijeka Vide ljude Pa polude Pobješnjeli puci Sa motkom u ruci Postali vuci Priglupe ovce Mudro se smiju I kradu im novce Stojim po strani I gledam U kolo se ne dam Damir Maras Iz zbirke ”Kad zaboli ljubav”
ZORA POBJEDE
Zora je pobjede stigla Bez napete puške i krvava mača Umorni ratnik sa tugom u srcu U svijetlu budućnost korača Pobjednik on je Ali ne ćuti pobjede slasti Da bi odbranio Dom i Slobodu Mnogi su,dragi mu,morali pasti Protivnik njegov se ćuti još gore U prsima srce mu tuče sve luđe Smrti je predao drugove svoje Zbog sulude želje da otima tuđe Njegovi vođe i dalje se smiju Ruku do lakta u nevinoj krvi Nehajno samo odmahuju rukom I bezbrižno vele:”Ni zadnji,ni prvi…” Tko im je kriv što ratuju tamo…
ZAR VEĆ NIJE DOSTA KRVI???
Sve se to već nekom zbilo Mnogo puta,mnogo prije Nema kom se nije snilo Tko proživio to nije Svi učimo ratovati I u ratu i u miru Zar moramo gladovati I živjeti u okviru Probudimo malo misli Koje slatke snove sniju Sve na račun truda onih Koji mrznu da nas zgriju Svi smo ipak samo ljudi Crna smrt je za sve ista Svatko od nas život ljubi Koji stvoren je od Krista Pod kaputom svi smo isti Meso,krv i gola koža Niti svinji nije drago Kad se nađe ispod noža…
LABUĐI PJEV
Sijeda glava,na njoj šešir star U oboda sjeni dva blistava oka U kojima plamti mladenački žar Mada starost tu je,olovna,duboka Ruka se ne trese nego hitro piše U zanosa žaru neke nove rime Dozivljući opet,sada mnogo tiše Onu koje nema – voljeno joj ime Ni suze ne teku,uzele ih noći Zbog nje probdjevene Znade pjesnik stari,uskoro će poći Zauv’jek počivat’ kraj voljene Nestaju polako nevolje i muke Dok posljednji pozdrav stara ruka piše Sve se manje vidi sjaj iz vedra oka Ko crtež na pijesku pod kapima kiše Zadnje slovo,točka,gotova…
RUŽE
Kad vidim u vrtu ljepotice ove Što pomislim prvo,Ljubav se zove Mjesec ih kupa u srebru i zlatu Na jesen venu,sa proljećem cvatu Divim se njima i njihovom sjaju Pupoljku svakom što postat će cvijet Toliko se trude iako znaju Jesen kad stigne Da moraju mrijet Sudbine svoje se one ne boje Od smrti ne strijepe One su tu i uvijek postoje Jednostavno zato Da bi bile lijepe Damir Maras
JOŠ UVIJEK SE PRIČA NA NEBU
Još uvijek se priča na Nebu o velikoj Ljubavi Srca, vreloj,podivljaloj vatri što bijaše vruća od sunca… Svi vilenjaci i vile,patuljci i mladi pastiri još pjevaju pjesmu o Ljubavi toj, velikoj i ponosnoj što nikada prestati neće premda se davno ugasio plam. Pričao mi anđeo nebeski… Kaže,još se dobro sjeća, mada davno je to bilo, prvi put u svome postojanju, pravu Ljubav mu se snilo… Reče mi,da kada Ona plane zapali se cijelo Kraljevstvo Nebesko sve što živi ovom vatrom gori snagom i vrelinom koju Ona stvara ne misleći kako,ni…
BAR JOŠ NOĆAS…
Bar još noćas iskreno me voli Srce dušu daj mi biće svo Jer neuzvraćena ljubav boli Ti još nisi upoznala to Samo noćas od srca me slaži Da si moja reci mi pred svima Da me voliš kao riba more Pa me vrati valovima Damir Maras
PUSTITE MI LJUBAV NEKA SPAVA
Pustite mi ljubav neka spava Umornu i izmučenu tugom Svoje poljupce i zagrljaje Bar večeras dajte nekom drugom Pustite mi ljubav neka spava I krenite drugamo u đir Konačno je u ljepoti snova Opet našla izgubljeni mir Pustite je da sa smješkom sanja Neka snagu izgubljenu vrati Ujutro kad zora svane Bit će spremna opet Vam se dati Damir Maras
KAD UGLEDAŠ JEDNOM…
Kad ugledaš jednom prosjaka kraj puta Što smrknuta lica i pogleda šuplja Bez cilja se kreće kao da luta I djelove slomljenih srdaca skuplja Upitaj ga tada kako mu je ime Pogledaj mu lice i u oči snene Pa ćeš u tom liku zgurenom od zime Prepoznati,dušo,nekadašnjeg mene Ništa mu ne reci,sve će on već znati Smješak mu na licu u očima tuga Ponovo će gorke suze isplakati Zbog drage mu prokletnice s juga Dok se tako trudi da ne misli na nju Svaka nova zora njemu ponoć bit’ će…
VOLIM TE JE NEMOGUĆE REĆI
Blijeda poput izgubljene nade Krenula je pored mene leći Onome tko snove krade Volim te je nemoguće reći Prozirna ko prvi treptaj zore K meni prazne ruke širi Oganj kojim moje usne gore Hladna duša ne može da smiri Vječno će ko ljetno sunce sjati Vrela bit će ljubav moja Ne mogu je srcu dati Koje kuca poput stroja Damir Maras
KAD BI SAMO ZNALA…
Kad bi samo znala koliko te volim Kao ljeto sunce,kao jesen kiše Kao riba more,kao zvijeri gore I još mnogo više Mnogo,mnogo više Iz oka su moga nestale sve suze Ishlapjele čežnje,smirio se jad Ostale su samo uspomene davne I ljubav za tebe Ista kao tad Kad bi samo znala koliko te volim Kao jutro rosu,kao svjetlo dan Samo ti si mogla vratiti mi krila Da uz tebe živim K’o da sanjam san Otišla si dalje,nisi rekla zbogom Tako ću dok živim nadati se moći Možda jednog dana vratit ćeš…
LJUBAV MOG ŽIVOTA
Krenuo sam opet da te tražim Ljubav mog života (postoje li dv’je?) Izgubljene noći Uplakane oči Spreman da zbog tebe Prokockam baš sve Varćam se na one stare staze Vodila me njima moja mladost luda Gdje si mene ljubit’ htjela Srce si u prah mi smljela Pa nestala tajno Neznano mi kuda Tražiti ću te kroz druge žene Ispuniti sebi svaki novi hir Ali sve dok ima juga Vraćat će se moja tuga U nijednoj neću pronaći svoj mir Jedna za drugom čekat će svoj red Slomit ću im srce…
U RANU ZORU NA PLAVOME MORU
U ranu zoru na plavome moru Isplest ću vijenac od poljskoga cvijeća Moru ga dati da ispriča svima Kako se rađa i umire sreća U ranu zoru na plavome moru Za jedno ću srce zapaliti svijeću Koje sam volio više od svega Što mi je dalo i uzelo sreću U proljeće rano kad jorgovan cvate Dok mirišu trešnje i šume zelene Istim ću žarom moliti za te Kojim si,ljubavi,proklela mene Ne plačem,dušo,to jecaju vali Nisu to suze već kapljice kiše Ljubavi vječnoj živote smo dali Samo jedanput I nikada više…