U odredjeno vreme... Se javi misao...kako bi moglo biti... ...jednog bitnog trena.. ...kada ta misao udari takav samar... ...da jedino suza ublazi bol... I samo suza moze da smiri ranu... Tada pustii...pusti suzu za ....

Evo...tu sam... Na poljima nesanice... Otvorio knjigu uspomena... Listam tako... Satkanu od proslih dana... I od mora suza... Svaka strana svoju suzu ima... Htio bih samo... Jednom jos... Da vidim...da kazem... Bar da sna ima... ....

Tugin svijet…mjesto bez dana, noci, kraja ni pocetka… Samo sivilo… Ulazeci tu dusa prolazi kroz mnoga stanja… Stanje nesvjesnosti… Prvi stadijum, iznenada shvatis da se nalazis u tuginom svijetu, sve svijetle boje nestanu, a oko ....

Tiha tuga... Najteza... Maskirana u sve..   U smijeh, u srecu, zadvoljstvo... S dusom se spoji, Od nje snagu crpi... I kad dusa klone... Tad je pusta...   Povlaci se tada... Pusta dusu da rodi ....

Kad vidite da covjek nijemo gleda u daljinu... Ne dirajte ga tada... Daljina su vrata U neka prosla ljeta... U neke sretne dane... Zazeli se covjek... Nekih lica starih... Kojih nema vise... I mjesta gdje ....

Koliko puta pokusah Naslikati snove svoje Ali za to jos ne nadjoh boju Koja bi ih prikazala   Koliko puta pobjegoh od stvarnosti Ali sam se vracao uvijek U isto vrijeme i na isto mjesto ....

Dodju tako dani kad tuga nastupi... Kad sve lijepo u sijenku ode...   I kad zivis samo... Da iz sijenke to vratis... Tih dana sve se rane otvore...   Sve boli... I ono sto davno ....

Danas placem... Sve one suze isplakane zbog mene   Danas placem... Sve one dane  vesele...     Danas placem... Noci neprospavane...   Danas placem... Svaku rijec izrecenu... Svako necu kazano...   Danas placem... I suzom ....

Rasklapam sjecanja Ne bi li nasao dio mene… Dio koji fali…   Davno izgubljen… Negdje u moru uspomena… Odavno sahranjenih…   Otkopavam Odvazno se odlucujem na taj korak Iako svjestan da nista sto je nekad ....

Stojim na grebenu sam… vjetrovi tu su jedino i gledam… Ispred mene prostranstvo svjetlost izbija negdje na kraju… nepoznato iza mene pomrcina, sumrak, proslost gdje da krenem… veliko prostranstvo plasi me Ipak… krecem… u nepoznato ....

Tesko je nositi sa sobom taj teret Kad ti nesto uporno fali… Jednom izgubljeno, nikad pronadjeno… Tesko je zivjet… Kad je uvijek prisutan… Taj osjecaj… Dodju dani kad mislis proslo je sve… Imam sve sto ....

Smiraj... Posle tolikih bura... Borbi sa orkanima... Posle toliko padova... Tonem... Sve dublje i dublje Zalazim u neke nepoznate dubine... Nepoznata prostarnstva oko mene... Borim se... Da se vratim gdje sam bio nekad... Da ponovo ....

...tisina...veceras tisina ima cudan zvuk Sijenke proslosti osjecam u mom svijetu Gdje ste! Gdje!!   kako ste dosle u moj svijet Svijet samoce i vjecitog mira Ko vam pokaza put...   Sta hocete?!! Sta?! Sve ....

Zurim, da spakujem tvoje stvari… Ionako sve stane u jednu kutiju… A opet je mnogo teska… Nekad je srce tu bilo…   Pozuri ne zelim da zakasnis… Na poslednji voz za proslost… Ovdje ti vise ....

Sjecam se... Vremena kad sam mirno disao... Dana kad sam osjecao zivot oko sebe Sjecam se... Trenutaka koji su mi oduzimali dah... Momenata koji su remetili moje mirno more Sjecam se... Odlazaka...dolazaka...osoba u mom zivotu ....

Opet si rezervisala kartu ka mojim snovima Sa vremnom dolaska kasno u noc   A zastoo... Zasto pitam se Usetas u moje snove U vrijeme kad moja dusa odmara   Govoris mi neke nedorecene rijeci ....

Veceras...veceras sam se borio sam sa sobom s tobom sa osjecajima...   veceras...veceras... osjetio sam gubim, gubim tebe... gubim sve...   Veceras... veceras je u hodnicima moje duse odjeknuo pucanj tisine, smirio sam se osjecaj ....

Tragom svoje poslednje suze Dolazim do prozora tvoga svijeta Provirujem kao nemirno dijete iz coska   Sa strahom da ne bih bio vidjen Iako u taj svijet mogu samo preko snova doci   I okrecem ....

Svi mi nekad... A Ni sami ne znajuci zasto a ni cemu... Zadjemo u razruseni dio nase duse...   Preturajuci po sjecanjima... Nadje se tu svega... U gomili krsa i pepela... Pocivaju snovi...istrosena obecanja Cudno...nekad ....

...Dodje tako vrijeme kad sjecanja se sretnu Kad se pronadju... U bezadnu u kojem smo nestali...   Kad dodje do sudara svijetova... Poljuljaju se i najjaci temelji... A iz dubine.. Iz najmaracnijih hodnika Odjekuju jecaji... ....

...ostali tragovi starog svijeta, vremena za koje mislih da je moje zgariste koje jos przi moju dusu   Poslednjim atomima snage zacjeljujem rane i krecem naprijed... ali kuda...ni sam ne znam...   Tisina je uzela ....

Ne necu da spavam hocu i ovo malo vremena da provedem u saznanju da jos postojimo i da me jos volis , vec sutra ce da bude drugacije,   ne necu da spavam, hocu da ....

Odlazim… vracam se u svoj svijet… Pokusao sam…da zivim, ne ide… Ne ide…   Sve je bilo dobro dok sam tamo bio … I sad se vracam nazad, zatvaram vrata za sobom Ipak, bolje je ....

Dan se vec odavno zavrsio Noc odavno caruje Mrak...   Vrijeme kad svi tonu u snove Kad odmaraju za sledeci dan... Ja, ja ne... Kad mrak padne Meni tada svane... Kad niko ne vidi ja ....

Molim novi par snova... Stare vracam... Potrosene od nadanja... Za boljim i srecnijim danima...     Novi molim da budu vedriji... Da se ne umorim sanjajuci ih... Da mi daju snagu...     Jer je ....

Davno izgubljena sreca dani kada se osjecao zivot suncev sjaj i proljece Daleko je to, daleko... vise i ne posjecujem ta mjesta, onaj stari camac niti slusam sapat rijeke... dugo vec me nema na ovom ....